Već samo nekoliko džointa nedjeljno može da napravi razliku – barem kada se mjeri u miligramima tetrahidrokarabinola (THC), glavnog psihoaktivnog sastojka u kanabisu odnosno marihuani.
Nova studija istraživačice Rejčel L. Torn i njenog tima prvi put daje konkretnu granicu za to koja nedjeljna doza značajno povećava rizik od poremećaja u konzumaciji kanabisa, piše Dojče vele.
Torn je psihološkinja i ekspertkinja za zavisnost na Univerzitetu Bat u Velikoj Britaniji. Njena studija objavljena je nedavno u stručnom časopisu Society for the Study of Addiction.
Koliko je THC-a nedjeljno kritično?
Istraživači su koristili podatke iz studije CannTeen bazirane na podacima 85 mladih (16-17 godina) i 65 odraslih (26-29 godina) koji su u protekloj godini konzumirali kanabis. Jedna THC-jedinica definisana je kao pet miligrama – analogno standardnim alkoholnim jedinicama, što omogućava poređenje sa pivom, vinom i žestokim pićima.
Na osnovu ponovljenih ispitivanja obrazaca konzumacije i kliničke dijagnoze na kraju studije, istraživači su odredili granice koji razlikuju neproblematičnu upotrebu kanabisa od poremećaja u konzumaciji.
Poremećaj u konzumaciji kanabisa postoji kada osoba više ne može da kontroliše svoj unos i uprkos jasnim problemima u svakodnevnom životu nastavlja sa konzumacijom. Tipično za taj poremećaj jeste zanemarivanje obaveza u školi, na poslu ili u porodici, te pojava simptoma apstinencijske krize kao što su nemir ili problemi sa snom onda kada se pokuša da se prestane sa konzumacijom droge.
Kod mladih je ta granica iznosila oko šest THC-jedinica nedjeljno – što je oko 30 miligrama THC-a, dok je kod odraslih bila nešto iznad osam jedinica, odnosno oko 40 miligrama nedjeljno. Za umjerene do teške poremećaje vrijednosti su više. Potpuno bez rizika je samo apstinencija, naglašava istraživački tim.
THC-jedinice iz istraživanja alkoholnih pića
Taj pristup jasno se nadovezuje na istraživanja u vezi sa konzumacijom alkohola – i tamo se količina konzumacije meri standardnim jedinicama, a postoje i granice za „rizičnu“ konzumaciju, npr. za povremeno opijanje.
„Određivanje granica je generalno veoma korisno za ukazivanje na zdravstvene rizike“, kaže Jakob Manti iz Centra za interdisciplinarna istraživanja o bolestima zavisnosti pri Univerzitetskoj bolnici Hamburg-Ependorf (UKE). Ipak, postoje i rizici. „Postoji opasnost da se konzumacija ispod granice tumači kao bezopasna ili čak zdrava“, dodaje Manti – koji nije učestvovao u studiji.
Za razliku od alkohola, kanabis sadrži mnogo aktivnih supstanci čije međusobno djelovanje utiče na efekat i rizik. THC je glavni faktor rizika, ali i drugi kanabinoidi, kao i način konzumacije – džoint, vaporajzer ili jestivi proizvodi – značajno mijenjaju dozu i efekte.
Koliko su pouzdane THC-numeracije u studiji?
Snaga studije je u tome što su istraživači pratili iste osobe tokom čitave godine i ponovo ih ispitivali o konzumaciji kanabisa. Ipak, uzorak od ukupno 150 osoba je mali, a stvarni THC-sadržaj konzumiranih proizvoda je procijenjen putem eksternih izvora, jer nisu vršene laboratorijske analize individualnih uzoraka.
Rezultati se zato prije mogu smatrati početnim smjernicama, nego provjerenim granicama. Ali ono što pokazuje, što i nije iznenađujuće, jeste da što je veći nedjeljni unos THC-a, veći je i rizik od poremećaja u konzumaciji kanabisa.
Korišćenje za dijagnozu, terapiju i prevenciju
U dijagnozi i tretmanu nove granice u konzumiranju ne zamjenjuju ljekara ili terapeuta, ali mogu da pomognu u prvobitnoj procjeni. Stručnjaci mogu direktno da pitaju korisnike koliko THC-jedinica nedjeljno konzumiraju kako bi bolje procijenili rizik i ranije uočili početni poremećaj.
Pritom se koriste smjernice za tretman poremećaja u vezi sa upotrebom kanabisa, prema kojima su učestalost, količina i jačina konzumacije važni faktori rizika.
Standardizovani sistem mjernih jedinica mogao bi te podatke da učini bolje uporedivim – ali sam po sebi neće promijeniti konzumaciju, jer uz znanje veliki uticaj imaju i dostupnost, reklame, kao i zaštitne mjere poput zakona o zaštiti mladih i ograničenja reklama.
Šta THC-jedinice mogu – a šta ne mogu
Glavni problem ostaje praktična primjenljivost: mnogi korisnici ne znaju sadržaj THC-a u svojim proizvodima, posebno ako je riječ o kućnoj proizvodnji ili ilegalnim izvorima.
„S trenutnom regulacijom neće doći do masovne komunikacije u pogledu THC-jedinica, jer korisnici često nemaju pouzdan način da saznaju količinu THC-a u dostupnim proizvodima“, kaže Jakob Manti.
Britanski neuropsihofarmakolog Dejvid Nat ipak vidi važan korak u novoj analizi – podaci nude „procjenu granice nedjeljne konzumacije kako bi se minimizirao rizik od zavisnosti“, naglašava on i poziva na regulaciju tržišta kanabisa s jasno označenim THC-jedinicama – slično kao kod alkohola. Samo tada bi korisnici mogli zaista da kontrolišu rizik.
Predložene THC-jedinice mogu da preciziraju dosadašnje nejasne diskusije o „prevelikoj“ ili „rizičnoj“ konzumaciji kanabisa. Ali ko želi da zaštiti svoje zdravlje, treba više od nedjeljne granice – potrebne su iskrene informacije o jačini proizvoda, efikasna prevencija i, po potrebi, spremnost na ograničavanje ili potpuni prestanak konzumacije.
