Istraživači su analizirali decenije istraživanja o uticaju vremena pred ekranom na razvoj djece, obuhvatajući gotovo tri miliona djece uzrasta do 18 godina iz 64 zemlje, rekla je za CNN u utorak glavna autorka studije Šeri Medigan, profesorka psihologije na Univerzitetu Kalgari u Kanadi.

“Utvrdili smo da je, sveukupno gledano, više vremena pred ekranom povezano sa slabijim ishodima kod djece u nekoliko oblasti razvoja, uključujući način na koji razmišljaju, uče, govore, ponašaju se i regulišu emocije“, rekla je.

Većina tih povezanosti bila je relativno mala, kao što je slučaj i sa većinom drugih faktora koji predviđaju razvoj djeteta, ali to što je povezanost mala ne znači da je beznačajna, posebno kada je riječ o izloženosti ekranima, koja je gotovo univerzalna u životima djece.

Medigan je dodala da su novije studije pokazale snažniju povezanost između vremena pred ekranom i razvoja djece nego starije studije.

Jedno od mogućih objašnjenja jeste to što se način korišćenja ekrana promijenio, rekla je ona.

“Prije dvadeset godina dijete je možda provodilo sat vremena gledajući televizijsku emisiju. Danas su uređaji svuda, nosimo ih u rukama, a oni su takođe interaktivni, zanimljivi i prilagođavaju se pojedincu“, rekla je Medigan.

“Moramo bolje da razumijemo ne samo kako djeca komuniciraju sa tehnologijom, već i kako tehnologija djeluje na djecu.”

Nije sve loše

Ipak, ona je rekla da roditelji nakon čitanja studije ne bi trebalo da zaključe da su “ekrani sami po sebi loši za djecu“, već da bi trebalo da obrate pažnju na način na koji ih djeca koriste.

“Tehnologija je veliki dio života djece, a digitalne tehnologije mogu biti odlični alati za podršku učenju, kreativnosti i povezivanju sa drugima“, rekla je.

“Međutim, one mogu potisnuti ono što je djeci zaista potrebno za zdrav razvoj, poput sna, fizičke aktivnosti, kontakta sa drugim ljudima, učenja i igre.”

Za početak, umjesto potpunog uklanjanja uređaja, roditelji bi mogli da utvrde u kojim situacijama ili djelovima dana ekrani ometaju ono što je djeci potrebno.

“Za mnoge porodice dobro mjesto za početak jesu obroci bez uređaja ili uvođenje dijela dana kada svi odlože uređaje i posvete se jedni drugima“, dodala je.

I vlade imaju svoju ulogu

Roditelji ne bi trebalo da budu prepušteni sami sebi kada je riječ o upravljanju vremenom koje djeca provode pred ekranima, a i vlade imaju svoju ulogu, rekla je Medigan.

“Vlade bi trebalo da korišćenje ekrana kod djece tretiraju kao i druge faktore za koje znamo da su povezani sa dobrobiti djece, između ostalog kroz smjernice za porodice o korišćenju ekrana, obrazovanje, istraživanja i obezbjeđivanje zaštite djece od opasnosti na internetu“, rekla je.

“Kada vlade to rade, pomažu da se roditeljima, školama i tehnološkim kompanijama pošalje poruka da je korišćenje ekrana nešto što treba ozbiljno shvatiti.”

Medigan i njene kolege istraživaće dalje koja su djeca više pogođena različitim digitalnim iskustvima i zbog čega.

“Budući da su naša otkrića korelaciona, ona ne dokazuju da ekrani izazivaju ove razvojne ishode. Iako je moguće da korišćenje ekrana doprinosi određenim poteškoćama, moguće je i da djeca koja se već suočavaju sa problemima češće posežu za ekranima“, rekla je.

“Zato je utvrđivanje pravca ovih povezanosti važan cilj budućih istraživanja.”

Tatijana Injiges Berospe, vanredna profesorka sociologije na Univerzitetu u Saragosi u Španiji, koja nije učestvovala u istraživanju, rekla je da je riječ o “metodološki veoma pouzdanom radu“ koji se oslanja na “izuzetno veliki“ uzorak.

U komentaru objavljenom preko Science Media Centre (SMC), rekla je da “glavni nalazi potvrđuju ono što istraživanja pokazuju već godinama i stavljaju u perspektivu aktuelnu medijsku i društvenu moralnu paniku oko odnosa mladih i ekrana: postoji povezanost između vremena pred ekranom i lošijih pokazatelja mentalnog zdravlja i školskog uspjeha, ali je ona veoma mala“.

Esther van Slujs, profesorka bihevioralne epidemiologije na Univerzitetu Lafboro u Velikoj Britaniji, koja takođe nije učestvovala u studiji, rekla je da je riječ o “kvalitetnom istraživanju“, ali uz određene ograde.

“Ono ne može da izvede pouzdane zaključke o specifičnim vrstama korišćenja ekrana, poput korišćenja društvenih mreža ili igranja video-igara, jer nije bilo dovoljno podataka za njihovo proučavanje“, rekla je u izjavi objavljenoj preko SMC-a.

“Zato bi trebalo biti oprezan prilikom tumačenja ovih rezultata u kontekstu navika mladih kada je riječ o korišćenju ekrana danas.”

Studija je objavljena u časopisu JAMA Pediatrics.