Istraživači sa Lionskog centra za neuronauku u Francuskoj detaljnije su ispitali ovu pojavu. Njihove studije, čije je rezultate prenio i CBS, otkrivaju fascinantnu neurološku i psihološku pozadinu: ljudi koji se redovno sjećaju snova spavaju znatno „lakše” i češće se bude tokom noći, ali zato posjeduju tri izuzetne mentalne osobine.

Neurolozi objašnjavaju da ljudski mozak nije sposoban da urezuje informacije u dugotrajnu memoriju dok je u stanju dubokog sna. Da bi se san „zapisao” u pamćenje, mozak mora da bude budan makar na nekoliko sekundi. Istraživači su koristili PET skenere kako bi posmatrali aktivnost mozga dvije grupe ispitanika: onih koji se gotovo uvijek sjećaju snova i onih koji to čine rijetko.

Rezultati su pokazali da osobe koje detaljno pamte imaju veću reaktivnost na spoljašnje nadražaje tokom spavanja. Njihov mozak jače reaguje na zvukove, promjene temperature ili pokrete u okruženju, zbog čega se tokom noći bude češće i ostavljaju dovoljno vremena moždanim centrima da registruju ono što su upravo sanjali.

Cijena toga je nešto isprekidaniji san, ali jedinstvena neurološka struktura ovim ljudima donosi i posebne kognitivne prednosti.

Prema neurološkim i psihološkim istraživanjima, zajedničke kognitivne odlike osoba koje se redovno sjećaju svojih snova su izražena kreativnost i bogata imaginacija, pa oni imaju često imaju izraženu umjetničku crtu, lakše pronalaze nestandardna rješenja za probleme i posjeduju bujnu imaginaciju i na javi.

Zatim imaju visok nivo empatije i emocionalne inteligencije, češće su intuitivniji, brže prepoznaju emocionalna stanja ljudi u svom okruženju i pokazuju veći nivo saosjećajnosti.

I još jedna karakteristika je da oni imaju sposobnost duboke introspekcije. Preko dana, mozak ovih ljudi pokazuje takozvanu „hiper-reaktivnost”. Njihova pažnja lako upija detalje iz okruženja, ali isto tako lako zaranja u unutrašnji svijet. Skloniji su dubokom razmišljanju o sopstvenim postupcima, snoviđenjima i emocijama, što im omogućava podrobnije samorazumijevanje.