To je sasvim razumljivo jer mirne večeri zaista doprinose boljem snu. Ipak, postoji još jedan važan faktor kojem se posvećuje znatno manje pažnje.
Kada utonemo u san, naš um već počinje da se okreće narednom danu. Način na koji ćemo se osjećati nakon buđenja u velikoj mjeri zavisi od naših očekivanja o tome šta nas sjutra čeka.
Jedna studija iz 2024. godine, objavljena u naučnom časopisu Applied Psychology: Health and Well-Being, pratila je medicinske sestre tokom dvije nedjelje.
Pokazalo se da su tokom noći uoči dana za koji su očekivale da će biti prijatniji, uglavnom bolje spavale, prema sopstvenoj procjeni. Takođe i da su se narednog dana osjećale pozitivnije.
Ovi nalazi ukazuju na jednostavnu naviku koju možda do sada niste isprobali.
Prije nego što zaspite, pomislite na jednu konkretnu stvar kojoj se radujete narednog dana i odvojite minut da je što živopisnije zamislite.
To može biti i sasvim mala stvar. Važno je samo da je stvarna i da je zaista planirate. Takođe i da upravo ona bude posljednja stvar o kojoj ćete svjesno razmišljati prije nego što zaspite.
U nedostatku boljeg izraza, ovu naviku mogli bismo nazvati „jutarnjim sidrom“.
Zašto ova navika najbolje djeluje pred spavanje
Tokom prvih pola sata nakon buđenja, organizam oslobađa povećanu količinu kortizola, što je poznato kao „jutarnji odgovor kortizola“. Kortizol se često naziva hormonom stresa. Ipak, njegov jutarnji porast predstavlja normalan dio procesa razbuđivanja.
On organizmu obezbjeđuje energiju potrebnu za početak dana.
Naučnici još istražuju šta tačno reguliše ovaj proces. Jedno od vodećih objašnjenja, predstavljeno u naučnom pregledu iz 2025. objavljenom u časopisu Endocrine Reviews, jeste da organizam prilagođava ovaj odgovor u skladu sa onim što očekuje.
Nekoliko studija pokazalo je da je jutarnji porast kortizola izraženiji radnim danima nego vikendom, kao i u danima za koje ljudi očekuju da će biti zahtjevni, mada nisu sva istraživanja došla do istih zaključaka.
Drugim riječima, čini se da se naš organizam unapred priprema za dan za koji vjeruje da ga očekuje.To, međutim, ne znači da jutarnji porast kortizola treba posmatrati kao nešto protiv čega se treba boriti. On ima svoju važnu ulogu, a naučna saznanja o ovom procesu još se razvijaju.
Mnogo je važnije razumjeti da se ljudi ne bude potpuno neutralnog raspoloženja. Oni se bude već mentalno usmjereni ka danu o kojem su prethodno razmišljali. To bi mogao biti jedan od razloga zbog kojih odlazak na spavanje uz neprestano razmišljanje o sutrašnjim obavezama i problemima često dovodi do toga da se probudimo sa istim tim brigama već u mislima.
Ova navika može da utiče i na kvalitet sna
San takođe ima važnu ulogu u tome kako pamtimo i šta prenosimo u naredni dan. Mnogi istraživači koji se bave spavanjem smatraju da mozak daje prednost sjećanjima koja izazivaju snažne emocije ili za koja procjenjuje da bi mogla biti važna u budućnosti.
Jedno od najpoznatijih istraživanja u ovoj oblasti potiče iz studije objavljene 2011. u časopisu The Journal of Neuroscience.
Učesnici koji su očekivali da će narednog dana biti testirani iz naučenog gradiva, nakon spavanja su ga se znatno bolje sjećali od onih koji su učili isto gradivo, ali nisu imali takvo očekivanje. Samo uvjerenje da će im određene informacije sutradan biti važne, izgleda, uticalo je na način na koji ih je mozak tokom noći obrađivao i učvršćivao u pamćenju.
Ovo istraživanje bavilo se procesom učenja, a ne raspoloženjem, pa vezu sa svakodnevnim životom treba posmatrati sa izvjesnom rezervom.
Ipak, njegovi rezultati uklapaju se u ono što mnogi ljudi i sami primjećuju. Misli kojima se svjesno posvetimo prije spavanja često su upravo one koje nas dočekaju ujutru. Ako odaberemo neku prijatnu misao, pružamo svom umu nešto ljepše čemu može da se vrati nakon buđenja.
Zašto je iščekivanje suština ove navike
Psiholozi koji proučavaju sposobnost uživanja u pozitivnim iskustvima izdvajaju i poseban oblik koji nazivaju anticipativno uživanje. Riječ je o zadovoljstvu koje osjećamo dok se unapred radujemo nečemu što tek treba da se dogodi.
Istraživanja koja se bave odmorima, proslavama i drugim unaprijed planiranim prijatnim događajima ukazuju na to da i samo iščekivanje može biti značajan izvor sreće.
Ljudi ovu vrstu iščekivanja najčešće čuvaju za velike događaje, poput putovanja ili porodičnih okupljanja. Međutim, „jutarnje sidro“ koristi istu sposobnost u svakodnevnim, mnogo manjim stvarima. To može biti mirna šoljica kafe prije nego što se ostatak ukućana probudi, razgovor kojem se radujete ili jednostavno sat vremena posvećenih poslu ili aktivnosti do koje vam je stalo.
Što je slika koju stvarate u mislima konkretnija, to će ova navika vjerovatno biti djelotvornija. Uopštena nada da će sjutrašnji dan biti dobar ne pruža umu mnogo toga za šta može da se veže. Nasuprot tome, kada zamislite gdje ćete se nalaziti i kako ćete se osjećati, iskustvo postaje bliže i stvarnije.
To je u skladu sa istraživanjima mentalne vizualizacije, koja pokazuju da živopisno zamišljanje nekog događaja obično izaziva snažnije emocije nego samo razmišljanje o njemu u riječima.
Neka ova navika bude jednostavna i lako primjenjiva
Za ovu naviku potrebno je svega minut vremena. Kada ugasite svijetlo, pomislite na nešto čemu se radujete sjutradan. Ako vam ništa ne pada na pamet, slobodno osmislite neku sitnicu kojoj biste mogli da se obradujete. Zatim odvojite trenutak da je što detaljnije zamislite i prepustite se toj misli dok tonete u san.
Važno je da ono čemu se radujete ne povezujete sa ciljevima i obavezama. Kada se nešto što iščekujete pretvori u zadatak koji morate da obavite, ponovo počinje da stvara pritisak, što je upravo suprotno od onoga što želimo da postignemo ovom navikom.
Takođe, važno je imati realna očekivanja od njenog učinka. Kod osoba koje se suočavaju sa depresijom, kod kojih iščekivanje prijatnih događaja može biti otežano ili praćeno osjećajem ravnodušnosti, ova večernja praksa ne može biti zamjena za odgovarajuću stručnu pomoć i liječenje. Ona može biti mala podrška, ali ne i rješenje.
Prednost ove navike je u tome što ne zahtijeva promjenu ni jutarnje ni večernje rutine. Mijenja se samo smjer u koji su naše misli usmjerene na kraju dana.
Neki ljudi se po prirodi bude bolje raspoloženi, a temperament svakako ima važnu ulogu u tome. Ipak, veliki dio našeg jutarnjeg raspoloženja zavisi i od onoga što očekujemo kada otvorimo oči.
Pružiti sebi jedan mali, konkretan razlog za radovanje jednostavan je način da ta očekivanja učinimo ljepšim i prijatnijim.











