Poznata je po svojim ljekovitim svojstvima, naročito za disajne puteve i kožu, i ima dugu tradiciju upotrebe u narodnoj medicini.

Bokvica je jedna od onih biljaka pored kojih mnogi prolaze svakog dana, a da je gotovo i ne primjećuju. Raste uz staze, po travnjacima, u dvorištima, na ivicama bašte i među drugim biljkama, pa je većina doživljava kao običnu samoniklu travu. Ipak, ova skromna biljka godinama je poznata i cijenjena u narodnoj tradiciji, ali i kao biljka koja ima svoje mjesto u baštovanstvu, posebno u prirodnim i manje formalnim vrtovima.

Bokvica je izdržljiva, nezahtjevna i lako se prilagođava različitim uslovima, zbog čega je mnogi imaju u dvorištu čak i kada je nisu namjerno zasadili. Upravo u tome leži njena posebnost: ne traži gotovo ništa, a može da bude i korisna i dekorativna, naročito u baštama koje se oslanjaju na samonikle vrste, ljekovito bilje i prirodniji izgled prostora.

Poznata po ljekovitosti, ali često zapostavljena
Bokvica je najpoznatija po svojoj tradicionalnoj upotrebi kada je riječ o disajnim putevima, kašlju i iritaciji grla, a u narodnoj praksi često se pominje i kao biljka koja umiruje kožu. Njeni listovi se odavno povezuju sa oblogama i biljnim preparatima, pa nije čudo što se smatra jednom od najpoznatijih samoniklih ljekovitih biljaka na ovim prostorima. Upravo zbog toga mnogi baštovani danas vole da je imaju pri ruci u svom vrtu, ne samo kao dio prirodne bašte, već i kao biljku koja nosi dugu tradiciju upotrebe.

Ipak, iako je njena ljekovitost ono po čemu je najpoznatija, bokvica je zanimljiva i iz ugla uzgoja. Ona pokazuje koliko biljke koje se često smatraju „običnim“ ili „divljim“ mogu zapravo imati veliku vrijednost u svakodnevnom životu i u uređenju vrta.

Kako izgleda i gdje najbolje uspijeva

Bokvica raste nisko pri zemlji i formira rozetu listova, dok njene cvjetne drške izbijaju uspravno i mogu se lako uočiti među travom. Najčešće se sreću uskolisna i širokolisna bokvica, a obje su dobro poznate i vrlo otporne. Uspijevaju na različitim tipovima zemljišta, ali najviše im prija rastresita zemlja i položaj sa dosta svjetlosti. Ipak, mogu dobro da rastu i na mjestima koja nisu idealno uređena, što ih čini posebno zahvalnim za baštovane koji ne žele previše zahtjevne biljke.

Upravo zato bokvica može biti dobar izbor za dijelove vrta koji se uređuju u prirodnom stilu, za rubove leja, travnate površine ili kutke namijenjene ljekovitom i samoniklom bilju. Nije biljka koja traži posebno njegovanje, pa je pogodna i za početnike.

Kako se gaji u bašti

Ako neko želi da bokvicu uzgaja planski, to može da uradi veoma lako. Najjednostavniji način je sjetva sjemena direktno u zemlju, u proljeće ili ranu jesen. Sjeme se ne polaže duboko, već se samo blago pritisne uz površinu zemlje i zalije. Bokvica brzo niče i lako se prima, naročito ako zemlja nije previše zbijena.

Može se gajiti i u izdvojenom dijelu vrta namijenjenom ljekovitom bilju, gdje će se lijepo uklopiti uz kamilicu, nanu, matičnjak i slične vrste. Pošto ne raste visoko, ne zaklanja druge biljke, ali je dobro ostaviti joj dovoljno prostora da razvije lisnu rozetu. Nije zahtjevna kada je riječ o prihrani, a ni zalivanje ne mora biti često osim u periodima velike suše.

Mnogi baštovani je puštaju da raste i spontano, pa je samo usmjeravaju tako da ne zauzme previše prostora na mjestima gdje nije poželjna. U tome i jeste njena prednost: lako se održava, a još lakše uklapa u prirodnu baštu.

Da li je korov ili korisna biljka

To najviše zavisi od načina na koji se gleda na baštovanstvo. U strogo uređenim travnjacima bokvica se često smatra nepoželjnom biljkom, ali u baštama koje njeguju biodiverzitet i prirodniji pristup ona može biti prava vrijednost. Privlači pažnju ljubitelja samoniklog bilja, ne traži mnogo njege i uspijeva čak i tamo gdje druge biljke često odustanu.

Zbog toga je sve više onih koji umjesto da je uklanjaju, bokvicu ostavljaju u dijelu dvorišta ili je čak namjerno siju. Osim što je poznata kao ljekovita, ona može biti i lijep podsjetnik da u bašti nisu dragocjene samo raskošne i upadljive vrste, već i one tihe, skromne biljke koje su tu sve vrijeme, prenosi Blic.