Možda biste bili u početku razgovorljiviji, ali kad bi on nastavio sa svojim pitanjima samo zahtijevajući odgovore, i vaš entuzijazam sa početka bi splasnuo. Na kraju biste pobjegli iz takve komunikacije, piše logoped Smilja Majević za Stetoskop.
Pitanja – zamka za roditelje
Roditelj lako upadne u zamku postavljanja pitanja. Razlog može biti da provjeri da li dijete zna neku riječ i da li razumije riječ ili nalog. I ovo se često dešava u periodu djetetovog progovaranja, a veoma često kod djece koja kasne u razvoju govora i jezika.
Kroz rad sa roditeljima uočavam da često nisu svjesni na koji način vode komunikaciju sa djetetom i da teško osvješćuju broj pitanja koja su postavili. Jedan od najboljih načina da vidimo koliko pitanja postavljamo tokom komuniciranja sa djetetom jeste snimanje interakcije i to je ono što radimo tokom radionice na individualnim posjetama.
Za svako pitanje koje biste postavili, dajte komentar. Umjesto upitnih rečenica, koristite izjavne. Nakon svakog komentara, zastanite i dajte djetetu priliku da vam odgovori (verbalno i/ili neverbalno).
Važno je da naglasim da svi komentari koje dajemo treba da budu u skladu sa situacijom u kojoj se dijete nalazi u tom trenu. Djeca koja nisu još progovorila ili su upravo progovorila, zahtijevaju govor o sada i ovdje. To znači da ne govorimo o događajima koji su se desili, niti o onome što će se desiti. Tako da nećemo sad pričati o ljetovanju sa koga smo se vratili prije nekoliko mjeseci, niti o sankanju na koje ćemo ići za nekoliko mjeseci. Ali možemo reći da smo bili kod bake (kad se to desilo upravo sad) ili da ćemo ići na rođendan (kad se spremate i krećete).
Primjeri iz svakodnevice
Primjer: dok se dijete igra, umjesto da pitate „Šta radiš?“, recite „Slažeš kocke.“
Primjer: dok posmatrate slike u knjizi, umjesto da pitate „Gdje je zeka?“, kažite „Vidi, zeka se sakrio!“
Primjer: kad vam dođu gosti, umjesto da pitate „Ko je došao?“, kažite „Evo, tetka došla!“
Preduslovi za uspješnost u ovoj aktivnosti:
ne žurite,
razmislite da li postavljate pitanje ili komentarišete,
nakon komentara sačekajte da se dijete uključi u interakciju,
komentari moraju biti vezani za trenutnu situaciju.
Roditelj ovo ne radi namjerno. Osnovna želja roditelja jeste da dijete razumije i krene da priča. Ali dijete ne može da uči kroz postavljanje pitanja. A i dijete koje je počelo da priča, možda bi reklo više ili bi rado reklo nešto drugo, ali mi ga zaustavljamo u tome što tražimo isključivo odgovor na naše pitanje.
Tekst je nastao na osnovu Hanen savjeta za roditelje dece koja kasne u razvoju govora.
