Uzroci su razni, od slabijih društvenih veza do mentalnih problema, ali temelji usamljenosti često se postavljaju u detinjstvu. Određeni roditeljski obrasci, čak i bez loše namjere, mogu kočiti emocionalni razvoj dječaka i doprinijeti kasnijoj izolaciji.

Dječaci koji odrastaju u usamljene muškarce često imaju roditelje koji ponavljaju ovih deset obrazaca ponašanja.

1. Potiskivanje emocija

Mnogi muškarci vaspitani su uz poruke da ne smijju da plaču, jer je to znak slabosti. Takvim vaspitanjem dječaci mogu naučiti da potiskuju osjećanja koja povezuju s ranjivošću, piše Your Tango. Iz Instituta Gottman objašnjavaju: “Ako dječake učimo da ne plaču kada su tužni ili da ne smijju da se plaše, zapravo im šaljemo poruku da njihova osjećanja nisu važna. Zbog toga prestaju da prepoznaju šta osjećaju i gube povjerenje u sopstvene emocije. To je izuzetno štetno za njih, ali i za ljude u njihovoj okolini”.

Muškarci taj problem često ne povezuju s vaspitanjem. Umjesto toga mogu da se u tišini bore s teškim osećanjima, što ih s vremenom može udaljiti od prijatelja i bliskih osoba.

2. Preterana zaštita

Posao roditelja je da zaštiti dijete, ali neki u tome odlaze u krajnost i izoluju sinove od spoljnog svijeta. Time ih mogu zaštititi i od izazova te od društvenih situacija važnih za razvoj samostalnosti. Pretjerana roditeljska zaštita povezuje se s rizikom od perfekcionizma i niskog samopouzdanja kod djece. Dječacima su potrebna iskustva bez neprestane kontrole kako bi razvili samostalnost i samopouzdanje.

3. Nedovoljno emocionalne podrške

Uznemirena ili zbunjena djeca utehu često traže od roditelja. Ako roditelji reaguju hladno ili nezainteresovano, dječacima kasnije može biti teže da se nose s emocijama i traže pomoć. Kao odrasli mogu imati problema s održavanjem bliskih odnosa.

Psiholog Timoti Džej Leg navodi: “Ljudi koji su u detinjstvu bili emocionalno zanemareni kao odrasli ljudi se nose s posljedicama toga. Njihove emocionalne potrebe nisu bile zadovoljene, pa često ne znaju šta da urade sa svojim osjećanjima kada se pojave”.

4. Uspjeh ispred odnosa

Školski uspjeh i rezultati važni su, ali ne bi trebalo da budu jedini u fokusu. Neki roditelji preopterećuju sinove obavezama kako bi se istakli, zbog čega uspjeh može postati važniji od sklapanja prijateljstava i usvajanja drugih životnih veština.

Ako ih ne podučavaju o važnosti odnosa, dječaci se mogu osjećati nepovezano s drugima. Kasnije im može biti teže da izgrade bliske odnose, što može doprineti osjećanju usamljenosti.