Čak i rečenice izgovorene iz frustracije, a ne iz loše namjere, mogu kod djece stvoriti osjećaj srama, straha ili zbunjenosti.
Takve izjave ponekad mogu kratkoročno zaustaviti neželjeno ponašanje, ali dugoročno mogu narušiti djetetovo samopouzdanje i odnos sa roditeljima.
Ovo je šest fraza koje roditelji ne treba da govore djeci.
1. “Previše si osjetljiv/a”
Ova rečenica djetetu može poslati poruku da su njegovi osjećaji nevažni ili pretjerani.
Ako je često čuje, dijete može početi da sumnja u svoje emocije i prestati da ih pokazuje.
Umjesto umanjivanja osjećaja, bolje je pomoći djetetu da ih razumije, na primjer rečenicom: “Vidim da te to rastužilo. Ispričaj mi šta se dogodilo”, piše “Times of India”.
2. “Zašto ne možeš biti kao brat/sestra?”
Poređenje djece može ozbiljno narušiti njihovo samopouzdanje i stvoriti osjećaj da je ljubav uslovljena.
Dijete koje se stalno poredi sa drugima može se osjećati manje vrijednim, dok dijete koje se postavlja za primjer može osjećati pritisak.
Svako dijete razvija se svojim tempom, a poređenja često stvaraju nesigurnost, ogorčenost i suparništvo.
3. “Zato što sam ja tako rekao/rekla”
Roditeljski autoritet je važan, ali pravila bez objašnjenja mogu zatvoriti prostor za komunikaciju.
Djeca će možda kratkoročno poslušati, ali neće nužno razumjeti zašto se nešto od njih traži.
Umjesto same naredbe, korisnije je objasniti razlog, na primjer: “Ne možeš sada napolje jer je pao mrak, a želim da znam da si na sigurnom.”
4. “Uvijek isto sa tobom”
Riječi poput “uvijek” i “nikad” rijetko su tačne, a djeca ih mogu doživjeti kao trajne etikete.
Ako dijete stalno sluša da uvijek nešto radi pogrešno, može početi da vjeruje u tu sliku o sebi.
Umjesto uopštenitih osuda, bolje je usmjeriti se na konkretno ponašanje, na primjer: “Danas si zaboravio torbu. Hajde da smislimo kako da je se sjutra sjetiš.”
5. “Tako si zločest/a”
Ova fraza posebno je štetna jer ne kritikuje ponašanje, nego djetetovu ličnost.
Dijete koje čuje da je “zločesto” može povjerovati da je loše, umjesto da shvati da je samo napravilo grešku.
Bolje je reći: “To što si učinio nije bilo u redu” ili “Ne smijemo udarati druge jer to boli.”
6. “Prestani da plačeš”
Plakanje nije znak slabosti, nego način na koji djeca izražavaju tugu, strah ili frustraciju.
Ako im se stalno govori da prestanu sa plakanjem, mogu naučiti da potiskuju osjećanja umjesto da ih razumiju, prenosi Index.
Podržavajući pristup bio bi: “Vidim da si uzrujan. Uzmi sebi vremena.”
Time dijete dobija poruku da su njegova osjećanja prihvaćena, čak i kada se ponašanje treba usmjeriti.
