Ipak, iza te slike često se krije niz zabluda, poluistina i marketinških trikova koji dovode potrošače u zabludu, piše Index.hr.

Šta zapravo stoji iza smeđe boje i koliko je “zdraviji šećer” zaista zdrav?

Smeđi šećer je često samo bijeli šećer sa dodatkom melase

Jedna od najvećih i najraširenijih zabluda vezanih za smeđi šećer je uvjerenje da se radi o nerafinisanom ili minimalno prerađenom proizvodu. U stvarnosti, većina smeđeg šećera u prodavnicama nastaje tako što se potpuno rafinisani bijeli šećer naknadno miješa s melasom.

Melasa je nusproizvod prerade šećerne trske ili repe i zaslužna je za tamniju boju i blago karamelast ukus. Iako sadrži male količine minerala poput gvožđa, kalcijuma i kalijuma, to je zanemarljivo i nemaju stvaran nutritivni efekat u količinama u kojima se šećer obično konzumira.

Drugim riječima, smeđi šećer iz prodavnice često nije “manje obrađen” od bijelog. Naprotiv, prošao je isti proces rafinisanja, samo mu je na kraju vraćen dio onoga što je prethodno uklonjeno. Energetska vrijednost, udio ugljenih hidrata i uticaj na nivo šećera u krvi gotovo su identični.

Marketing, ambalaža i nazivi koji zbunjuju potrošače

Drugi veliki problem je način na koji se smeđi šećer predstavlja potrošačima. Ambalaža često koristi zemljane boje i izraze poput “prirodno”, “tradicionalno” ili “bolji izbor”.

Dodatnu konfuziju stvaraju proizvodi koji se na policama nalaze uz smeđi šećer, ali zapravo spadaju u sasvim drugu kategoriju, popu kokosovog šećera. Iako ni oni nisu “zdravi” u klasičnom smislu, potrošači ih često poistovjećuju s običnim smeđim šećerom, misleći da je svaki tamni šećer automatski bolji.

Ako se smeđi šećer koristi zbog ukusa ili kulinarskih razloga, to je potpuno opravdano. Ipak, ako se kupuje u uvjerenju da je znatno bolji za zdravlje, riječ je o još jednom primjeru uspješnog prehrambenog marketinga koji se oslanja na zablude potrošača.