Starenje je složen biološki proces – i ne odvija se kod svih jednako brzo. Dok neki ljudi i u poznim godinama ostaju mentalno i fizički vitalni, kod drugih se rani znaci starenja pojavljuju mnogo ranije. Naučnici tada govore o „ubrzanom starenju“. U takvim slučajevima fizičke i kognitivne funkcije opadaju brže nego što bi se statistički očekivalo.
Koji faktori mogu usporiti taj proces jedno je od centralnih pitanja istraživanja starenja – od ishrane i fizičke aktivnosti, pa sve do mentalne angažovanosti.
Neurologija već duže vrijeme pretpostavlja da višejezičnost može biti jedan od zaštitnih faktora. Onaj ko redovno prelazi s jednog jezika na drugi, trenira pritom mehanizme pažnje i kontrole koji sa starenjem često slabe. Ipak, do sada nije bilo jasno da li se taj efekat zaista može mjerljivo odraziti na biološko starenje.
Opsežna studija o višejezičnosti i starenju
Nova, velika studija sada prvi put pruža jasne dokaze da ljudi koji govore više od jednog jezika zaista stare sporije. Da bi potvrdio vezu između višejezičnosti i usporenog starenja, istraživački tim je u obzir uzeo i druge faktore koji utiču na starenje, poput obrazovanja, fizičke aktivnosti i socijalnih uticaja.
Jezici koji se nauče u mladosti, pomoći će i u starosti
Ovom studijom potvrđeno je ono što se u istraživanjima starenja već dugo pretpostavljalo. Tako misli i generalni sekretar Nemačkog društva za neurologiju, Peter Berlit, koji je za dpa izjavio: „Ova studija potvrđuje manje posmatračke studije koje su pokazale da višejezičnost očigledno predstavlja zaštitni faktor od demencije.“
Zdravstveni podaci iz 27 evropskih zemalja
Nova studija sprovedena je na Triniti koledžu u Dablinu i objavljena u časopisu Nature Aging. Istraživački tim Agustina Ibanjeza analizirao je zdravstvene podatke više od 86.000 ljudi iz 27 evropskih zemalja.
Naučnike je zanimalo da li se proces starenja kod višejezičnih osoba mjerljivo razlikuje od onog kod jednojezičnih. Za svaku osobu izračunali su takozvanu „biobihevioralnu starost“ – mjeru koja pokazuje koliko su se fizičke, mentalne i socijalne funkcije već promijenile.
Rezultati su pokazali da ljudi koji redovno koriste više jezika znatno ređe pokazuju znake ubrzanog starenja. Ova veza ostala je stabilna čak i kada su u obzir uzeti drugi faktori, poput obrazovanja, prihoda ili kvaliteta vazduha.
Što više jezika, to veći efekat
Posebno je zanimljivo da je zaštitni efekat bio zavisan od „doze“. Dakle, osobe koje govore dva ili više jezika stare mjerljivo sporije od onih koje govore samo jedan – i to ne samo u trenutku ispitivanja, već i tokom više godina.
Višejezičnost kao zaštitni faktor od ubrzanog starenja
Kako tačno višejezičnost dovodi do toga da tijelo postane otpornije na starenje, i dalje nije sasvim jasno. Istraživači pretpostavljaju da stalno prebacivanje između jezika predstavlja neku vrstu „treninga mozga“ koji održava važne kognitivne mreže aktivnim. Prema istraživačkom timu, tako se jača naša kognitivna rezerva – sposobnost mozga da se zaštiti od oštećenja, na primjer u starosti.
Kada višejezičnost počinje da djeluje zaštitno
Ostaje, međutim, pitanje u kom trenutku višejezičnost utiče na starenje. Mihael Vagner, profesor na Univerzitetu u Bonu, već je prije dvije godine u studiji sa koleginicom Elizabet Kun pronašao dokaze o zaštitnom efektu višejezičnosti.
On je u jednom intervjuu naglasio: „Ko se poslije odlaska u penziju baci na kurs španskog i uči riječi da bi se zaštitio od buduće demencije – vjerovatno mu to neće pomoći.“ U tom trenutku, kaže, već je prekasno. Ipak, u svakom slučaju je korisno da starije osobe nastave da koriste jezike koje su ranije naučile i da ostanu mentalno i fizički aktivne.
Istraživački tim Agustina Ibanjeza planira u budućim studijama detaljnije da ispita kada i kako višejezičnost utiče na starenje – da li zavisi od doba kada je jezik naučen, ili od nivoa znanja svakog jezika.
U budućnosti bi otkrića iz ove studije mogla pomoći u razvoju mjera za sprječavanje ubrzanog starenja. Na primjer, školski sistemi mogli bi više da podstiču učenje više jezika. Za sada se, međutim, mogu radovati zemlje u kojima je višejezičnost uobičajena – poput Holandije, Indije ili mnogih afričkih zemalja .
