U švajcarskom Bernu to nije nikakva neobična scena. Rijeka Aare toliko je isprepletena sa svakodnevnim životom grada da tokom ljeta postaje svojevrsni prirodni bazen, mjesto za druženje, osvježenje, ali i neobična turistička ruta.
Nije rijetkost vidjeti ljude kako se nakon kupanja vraćaju na posao sa mokrom kosom, dok se turisti pridružuju lokalnom stanovništvu i gradsko jezgro posmatraju plutajući niz rijeku, prenosi Dnevni avaz.
Rijeka koja je oblikovala grad
Aare dolazi direktno iz Alpa i poznata je po izuzetno čistoj vodi. Bern je 1191. godine osnovan na poluostrvu koje pravi rijeka, a voda je nekada predstavljala prirodnu zaštitu srednjovjekovnog grada.
Danas ista rijeka ima potpuno drugačiju ulogu.
Tokom vrelih ljetnih dana obale Aarea pune se kupačima, a rijeka postaje jedno od najpopularnijih mjesta za bijeg od visokih temperatura.
Kupalište u centru grada
Jedno od najpoznatijih mjesta je Marzili, tradicionalno gradsko kupalište otvoreno još u 18. vijeku.
Posebnost ove lokacije je pogled koji kupači imaju prema Saveznom domu, sjedištu švajcarske vlade i parlamenta.
Zamisliti takav prizor nije teško – ljudi leže na travi, sunčaju se i kupaju, dok se iznad njih nalazi jedno od najvažnijih političkih zdanja u Švajcarskoj.
Prema turističkim informacijama, tokom najtoplijih dana Marzili može privući više od 10.000 posjetilaca.
Na drugoj strani riječne petlje nalazi se Lorenebed, tradicionalno kupalište otvoreno još 1892. godine.
Ritual koji turisti brzo usvoje
Kupanje u Aareu ima i svoj ritual.
Posjetioci ostave odjeću i stvari u ormarićima, a zatim krenu stazom uz rijeku prema mjestu gdje će ući u vodu.
Nakon toga se prepuste snažnoj struji i plutaju nizvodno, dok ih rijeka vraća prema području gdje su ostavili svoje stvari.
Ulazi i izlazi iz rijeke posebno su označeni, ali kupanje u Aareu zahtijeva oprez i poznavanje lokalnih pravila i uslova na rijeci.
Ono što je turistima u početku neobično, stanovnicima Berna predstavlja sasvim normalan dio ljeta.
U gradu u kojem se istorijsko jezgro, politika, posao i svakodnevni život susreću na obalama jedne rijeke, pauza za ručak ponekad zaista može završiti – skokom u vodu, piše Punkufer.
