Ovo kratkometražno ostvarenje se prikazivalo svakodnevno, a zbog legendarne sinhronizacije, prije nego po imenu, poznato je postalo po replici: “Umočiću!”.

Iako je riječ o crtanom filmu za djecu, ovo ostvarenje bavi se prilično ozbiljnim temama kao što su glad i siromaštvo, piše Istorijski zabavnik.

Glavni likovi su mali brat i sestra koji, u odrpanoj odjeći, po zimi, idu gradom i skupljaju drva kako bi se ugrijejali. Zastaju pored izloga i čežljivo gledaju u slatkiše za koje nemaju novca. Dobri pekar ih vidi i reši da ih počasti kolačima, ali dok izađe, djeca su već otišla.

Brat i sestra žive sa majkom u trošnoj kući u kojoj često nemaju šta ni da pojedu. Njihova večera sastoji se od šolje vode i tvrdog, bajatog hleba koji devojčica, kako bi ga omekšala, potapa u šolju vode uz sada već legandarnu izjavu: “Umočiću!”.

Nakon što pojedu svoj skromni obrok dječak izjavljuje kako je još gladan, na šta njihova majka počinje da plače, jer nema više ničega za jelo. Dječak na to kaže kako se samo šalio, kako bi utješio majku i sa sestrom odlazi na spavanje. Nakon što zaspu, djeca odlaze u zemlju snova u kojoj svega, a prije svega hrane, ima u izobilju, i u kojoj mogu da jedu štagod požele.

Optimističan kraj

Crtani se ipak završava optimistično. Dobri ljudi – pekar, krojač i vlasnik prodavnice, pronašli su djecu i dok su ona spavala donijeli pomoć. Brat i sestra bude se u toploj kući u kojoj je postavljena čitava gozba, a čekaju ih i igračke i nova odjeća.

Nakon što više puta pitaju da li je to sve za njih, djeca veselo prilaze i počinju da se goste, a crtani se završava tako što se dječak ubode viljuškom kako bi se ubijedio da ne sanja.