Sunčeva svjetlost ima važnu ulogu u regulisanju našeg unutrašnjeg sata, odnosno cirkadijalnog ritma, koji tijelu pomaže da odredi kada je vrijeme za budnost, a kada za san.

Kako dani postaju kraći, mijenja se i količina svjetlosti kojoj smo izloženi, posebno rano ujutro. Zbog toga neki ljudi tokom jeseni i zime mogu osjećati veću pospanost i teže se razbuđivati.

Britanski NHS navodi da se smanjena izloženost dnevnoj svjetlosti povezuje s promjenama u proizvodnji melatonina i serotonina, ali i s cirkadijalnim ritmom.

Zašto je jutarnje ustajanje teže?

Melatonin je hormon koji učestvuje u regulisanju sna. Njegovo lučenje povezano je sa smjenom svjetlosti i tame, pa tamna jutra organizmu mogu otežati prelazak iz sna u stanje pune budnosti.

To ne znači da je svaka jesenja pospanost znak zdravstvenog problema. Promjena godišnjeg doba, drugačiji dnevni raspored, manje vremena provedenog napolju i navike spavanja takođe mogu uticati na to kako se osjećamo ujutro.

Pomaže održavanje približno istog vremena odlaska na spavanje i ustajanja, kao i što više boravka na dnevnom svjetlu, posebno u prvom dijelu dana.

Kada umor više nije samo “jesenji”?

Postoji, međutim, razlika između povremene jesenje pospanosti i dugotrajnog pada energije i raspoloženja.

Kod nekih ljudi jesenji i zimski mjeseci povezani su sa sezonskim afektivnim poremećajem (SAD), vrstom depresije koja se javlja u određenom dijelu godine. Među simptomima mogu biti izražen umor, potreba za dužim spavanjem, loše raspoloženje, gubitak interesovanja za uobičajene aktivnosti i problemi s koncentracijom.

Ako umor traje duže, značajno otežava svakodnevno funkcionisanje ili ga prate izražene promjene raspoloženja, razlog ne treba automatski pripisivati jeseni, već razgovarati s ljekarom.