Rezultati studije ukazuju na to da vlasnici ocjenjuju da im odnos sa njihovim psima donosi zadovoljstvo koje, kod nekih, prevazilazi ono koje osjećaju u odnosu sa ljudima sa kojima su najbliži, kao što su dobri prijatelji.

Veza vlasnika i psa ne zamjenjuje odnose sa ljudima

Međutim, istraživači nisu uspjeli da utvrde da li je veza vlasnika i psa jača kod onih pojedinaca koji imaju slabije veze sa ljudima.

„Naši rezultati su pokazali da veza ne zamjenjuje međuljudske odnose, već nudi nešto drugačije – jedinstvenu kombinaciju karakteristika koje dopunjuju ono što dobijamo od strane mreže ljudi sa kojima imamo interakcije“, rekla je Borbala Turčan, vođa studije sa Univerziteta Etveš Lorand u Mađarskoj.

Predstavljajući nalaze u časopisu Scientific Reports, tim je opisao kako su koristili onlajn društvene mreže da regrutuju 717 vlasnika pasa u dva perioda, od aprila 2011. do februara 2013. i od januara 2022. do decembra 2023. godine. Oko 20 odsto učesnika je imalo djecu, a oko 80 odsto partnera.

Od anketiranih je zatraženo da ocjene svoj odnos sa kućnim ljubimcem, djetetom, romantičnim partnerom, najbližim rođakom i najboljim prijateljem na osnovu 13 karakteristika uključujući druženje, intimnost, pouzdanost, osjećaj zadovoljstva i ravnotežu moći.

Učesnici su upitani koliko često su štitili i pazili na nabrojane pojedince, provodili vrijeme sa njima u zabavi, svađali se i otkrili da im je pojedinac išao na živce, kao i koliko su sigurni da će veza trajati i ko je dominantniji.

Stručni tim je na taj način otkrio da vlasnici svoje pse ocjenjuju višim ocjenama kada je riječ o druženju i potrebi za njegom u odnosu na najbližeg rođaka, najboljeg prijatelja i romantičnog partnera, dok prijavljuju da su iskusili manje negativnih interakcija sa svojim psom nego sa svojim djetetom, romantičnim partnerom ili najbližim rođakom.

Vlasnici su takođe davali bolje ocjene svojim psima nego najboljim prijateljima i rođacima kada su u pitanju naklonost, pouzdanost i podrška.

Međutim, u oblasti intimnosti, romantični partneri su oduvali ljubimce. Ispitanici su prijavili i osjećaj većeg zadovoljstva odnosom sa svojim psima nego sa svojim najbližim rođakom ili najboljim prijateljem.

Asimetrija moći

Ali kada je došlo do pitanja moći, odnosi vlasnika sa njihovim psima pokazali su najveći raskorak u ravnoteži. Istraživači su primijetili da dok su djeca odgajana da postanu samostalne odrasle osobe, psima je bio neophodan stalan nadzor i briga.

„Psi nude veoma pozitivan odnos uz minimalan rizik od konflikta, pružaju snažnu društvenu podršku i osjećaj jedinstvene mogućnosti da imate potpunu kontrolu nad životom drugog živog bića“, objašnjava profesorka Eniko Kubinji, koja je jedan od glavnih autora studije.

Borbala Turčan je naglasila da, iako je odnos psa i vlasnika bio najsličniji onom između djeteta i roditelja, ključna karakteristika – osim asimetrije moći – je da psi imaju mnogo niži nivo antagonizma i sukoba sa svojim vlasnicima u poređenju sa djecom, nešto što je, kako su naučnici primijetili, slično odnosu između najboljih prijatelja.

Iako studija ima ograničenja, uključujući i to da su se učesnici sami birali, to jest prijavljivali za učešće u studiji, istraživači navode da su nalazi istakli fleksibilnost uloga koje su psi imali.

„Pas može biti drug za igru djeci, dobar cimer, najbolji prijatelj za mlade samce, surogat dijete za mlade parove, figura brata i sestre kada djeca stignu, unuče roditeljima čija djeca su ‘napustila gnijezdo’ i možda najvažniji izvor socijalne podrške za starije ljude koji žive sami“, istakla je profesorka Kubinji.

Borbala Turčan se složila sa koleginicom: „Psi mogu biti (skoro) sve što želimo da budu“.