Nije slutio da će ga o toj vjeri dovesti na drugi kraj svijeta – do Crne Gore i Cetinja.

Iz tradicionalno katoličke zemlje obreo se Teofilo (37) na Balkanskom poluostrvu i u zemlji za koju nije ni znao da postoji, niti gdje se nalazi. Već dvije godine živi na Cetinju i pohađa Bogosloviju “Sveti Petar Cetinjski”, školu koja više od 150 godina širi misiju pravoslavne vjere. Iako posjeduje teološko obrazovanje, on se vratio u školsku klupu gdje uči sa dvostruko mlađim kolegama, što mu nimalo ne smeta.

” Ja sam ovdje sa blagoslovom mitropolita Amfilohija i episkopa Buenosajreske i južno-Centralnoameričke eparhije SPC Kirila. Osjećam se ponosno. Pravoslavnu crkvu upoznao sam na fakultetu, na ekumenskom simpozijumu 2010. godine. Od tada praktično istražujem pravoslavnu vjeru koja je živa i u mojoj Kolumbiji”, priča za “Novosti” Teofilo.

Dodaje da je ponosan što je pravoslavac, iako je na početku to predstavljalo nemalo iznenađenje za njegove roditelje i brojne prijatelje koji su čak bili ljuti na njega, jer nisu bili dovoljno upućeni u ono što čini njihov Rodrigo.

“U početku nisu hteli sa mnom da razgovaraju, ali sada poštuju moju odluku”, kaže Teofilo, koji je inače po profesiji profesor geografije, filozofije i religije.

O Crnoj Gori i Crnogorcima kaže:

“Crna Gora ima živu vjeru iz koje se hrani i Crkva u Latinskoj Americi – dodaje Teofilo, svjedok veličanstvenih litija za odbranu svetinja.

“Progoni su dio života Crkve i ona u njima jača. Crkva je božanska institucija. Gospod je veliki i šeta sa nama. U Jevanđelju po Mateji čitamo: “Ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka”. Srećan sam što sam ovdje, u zemlji u kojoj sam stekao brojne prijatelje. Međutim, ipak, planiram da se jednom vratim kući i tamo nastavim svoju duhovnu misiju.

Teofilo kaže da žali što Crnogorci ne znaju mnogo o Kolumbiji i da mu cetinjski šereti odmah po saznanju odakle je, u svom stilu dobacuju:

“Kažu mi “Kolumbija, a da, droga, kokain”, dok poneki, rijetki, pomenu fudbal.”