“Iako je stav institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore prema zločinu jasan i ne pravi razliku između bilo kog akta mržnje i pogroma usmjerenog prema bilo kojoj naciji, vjeri, rasi, očigledno je da se suočavamo sa svojevrsnim testiranjem zdravog razuma o tome šta je zločin i kako se postaviti prema zločinu i zločincima. Uz naglasak da niko ne može biti prisiljen da stvara ili mijenja unutrašna lična osjećanja (što je često pitanje lične savjesti i svijesti), ona ne mogu i ne smiju biti osnov da se javno pravda ili podržava zločin, direktno ili indirektno”, navodi se.

U sapštenju kažu da pvaj primjer nam još jednom pokazuje da se nažalost u Crnoj Gori još uvijek nijesmo naučili i odučili od onoga što zdravo društvo ne može baštiniti.

“Zato i iz ove institucije dolazi osuda glorifikacije zločina i promocija zločinaca čija su (ne)djela dokumentovana u više relevantnih istorijskih izvora. Osim toga, ćutanje bi samo stavilo još jednu mrlju, na ionako često umrljanu društvenu stvarnost, a ako se čega treba sjetiti i obilježiti onda su to prije svega žrtve zločina. Sa druge strane jasno je i kakva se poruka šalje onima čiji su predaci pali pod rukom zločin(c)a ko god to bio i sa koje god strane gledano”, zaključeno je u saopštenju.