Piše: Rajka Raičević
Ratna zbivanja ostavila su dubok trag na svakoj strani koja je ratovala. Ostale su žrtve, sukobi, neriješena pitanja i nepremostive podjele koje bi diplomatija mogla pokušati da ublaži. To se upravo ovih dana pokušava. Diplomatskim putem ublažiti i na neki način ispraviti greške istorije stare duže od tri decenije.
Počeli su pregovori između Hrvatske i Crne Gore. Od rješavanja sporova između dvije države zavisiće hoće li Hrvatska dati zeleno svjetlo Crnoj Gori za ulazak u Evropsku uniju (EU).
Teško je izmjeriti težinu stradanja. Obje strane su platile svoju cijenu tokom ratovanja. Sada, u mirnodopskim uslovima, ta cijena pokušava da se naplati.
Pitanje je da li je to moguće? Koliko je izvodljivo? Obje strane su pretrpjele gubitke. Svaka od strana smatra da je više oštećena od druge. A na potezu je diplomatija koja kroz vještinu mogućeg treba da svojoj strani obezbijedi „pobjedu“. Da nadmudri onu drugu.
IMAMO LI POLITIČKO PATRIOTSKU KIČMU
Može li Crna Gora to da izdejstvuje, pitanje je od milion dolara. Jednako kao i pitanje imamo li dovoljno političko-diplomatske, a na prvom mjestu patriotske kičme da sve izdržimo. Naročito jer smo pritisnuti s raznih strana kako bismo ušli u Evropsku uniju (EU). U EU, na čijem nam putu za ulazak prepreku postavlja upravo Hrvatska.
Teške su ratne priče, zločini, nepravde i sve ono što je pratilo početak devedesetih godina prošlog vijeka. Političke garniture su se smijenile, ali rane, izgleda, još nijesu zacijelile. Ni na jednoj strani.
Da li je Crna Gora povukla prvi potez? Čini se da jeste otvaranjem spomen-ploče stradalnicima i zatvorenicima u kotorskom Morinju. Uslijed ratnih dešavanja, u Morinju su zatvoreni i mučeni pripadnici hrvatske vojske. Uprkos negodovanjima velikog dijela javnosti, 2022. godine postavljena je ploča u kotorskom Morinju u znak sjećanja na ta nemila dešavanja.
VAŽAN JE RECIPROCITET
A reciprocitet je veoma važan u ovakvim situacijama. Naročito kada se sjedne za pregovarački sto.
I upravo tu je jedan od brojnih problema u aktuelnim pregovorima dvije države. Crna Gora je postavila spomen-ploču u Morinju.
Hrvatska u splitskoj Lori ne samo da nije postavila spomen-ploču nego se čini da joj tako nešto i ne pada na pamet. I kako onda krenuti u pregovore kada obje strane nijesu prihvatile odgovornost?
RAZLIČITIM ARŠINIMA TEŠKO DO ZAJEDNIČKOG DOGOVORA
S druge strane Crna Gora najavljuje isplatu odštete zatvorenicima Morinja. Iz Hrvatske takvih mogućnosti nema ni u naznakama za zatvorenike u splitskoj Lori. Može li se tako ići u pregovore?
Hrvatska potražuje 14 nestalih vojnika. Crna Gora još nema kompletiran spisak koliko je njenih vojnika nestalo, na koji način i pod kojim okolnostima u Lori.
Previše je sumnji, nedovršenih istraga i nedovoljno konačnih informacija o tome kako su, na koji način, pod kojim okolnostima i u kom vremenskom periodu stradali crnogorski vojnici na području Splita.
Brojna su pitanja i veliki broj problema koji muče obje pregovaračke strane. Za sada, bez naznaka da je rješenje na pomolu.
I zato bi za početak, a moguće i za kraj ovih pregovora, valjalo vidjeti spremnost Hrvatske da prihvati zločine koje je počinila hrvatska vojska nad crnogorskim vojnicima – rezervistima. Makar postavljanjem istovjetne ploče u Lori. Da se vidi i prepozna spremnost ne samo za pregovore već i za evropski kapacitet koji se pokušava osporiti crnogorskoj strani. Ploča za ploču. Pa onda sve ostalo.
Zbog žrtava kojih je bilo na obje strane. Samo što je sada odgovornost prihvaćena jednostrano. A znamo da ni u ljubavnoj svađi, a kamoli u ratnim okolnostima, sukob između država ne nastaje jednostrano.
Za svađu, kao i za tango, potrebno je dvoje. Isto koliko i za dogovor i aktuelne pregovore između Hrvatske i Crne Gore.
