Ribarski san jesu kapitalci, a da  „opasne ribe“ nisu noćne  more za iskusne ribare potvrđuje Đukanović koji je udicu skinuo sa ajkule.

U ribanje krenuo sa namjerom da lovi tune, a ulovio ajkulu. Bilo je to s proljeća.

“Na sedam milja od obale, uveče sam bacio plutajući parangal. Ujutro kad smo pošli da vadimo, vidio sam ajkulu. Nije to strašno opasna ajkula. To je modrulj. Bila je velika. Pustili smo je. Na parangalu, na 30 metara su udice. Kad smo je uočili, skinuli smo udicu sa nje. Nije to tako strašno. Ta vrsta ribe nije nekog kvaliteta, ne valja da se jede. Ja je nikada nisam probao”, kazao je Đukanović.

Modrulj spada u ugrožene vrste, pa je njegovo puštanje sa ribolovnih alata kojima je ulovljen, svojevrsna usluga moru. Ova vrsta ajkule može da naraste između tri i četiri metra i da teži oko 150 kilograma. Stručnjaci navode da ova vrsta ajkula izuzetno rijetko napada na čovjeka.

Ulovi većine ajkula  nisu značajni sa ekonomskog gledišta, a često imaju i neželjene efekte. Tako u ribolovu plutajućim parangalima, modrulji mogu prouzrokovati  štetu ribaru oštećenjem ribolovnog alata i uništavanjem mamaca namijenjenih ciljanim vrstama – tunama i sabljarkama.

Na pitanje, ima li ribe ove godine, sagovornik Primorskog portala kaže- Ribe nekad ima, nekada ne.

“Utiču i struje morske, vrijeme. Na parangale najviše lovimo tune i sabljarke. Vlasnik sam konobe i moji gosti imaju svježe ulovljenu ribu. Kilogram ribe je oko 60 eura, ali sezona nije na zavidnom nivou, kazao je Đukanović .

On je dodao da se poslednjih godina radije bavi ribanjem, nego ugostiteljstvom.

“Ljepše je na moru, nego na kopnu”, zaključuje sagovornik Primorskog portala