Četrdesetjednogodišnja pacijentkinja kojoj su ugrađene elektrode prošlog utorka je dobro. Prati se aktivnost koju bilježe instrumenti i narednih dana će ljekari odlučiti kada je očekuje operacija koja bi trebalo i da reši problem epilepsije.
Profesor dr Vladimir Baščarević sa Klinike za neurohirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, objašnjava da je u pitanju metoda koja omogućava preciznu lokalizaciju epileptogene zone, odnosno žarišta iz koga kreće epilepsija što omogućava da hirurško liječenje bude sprovedeno sa velikom preciznošću.
„Da bismo ovo postigli, dugo smo se pripremali. To je vrhunac kome smo težili, da ovu vrstu operacije uključimo u naš operativni program. Operacija epilepsije se radi već 15 godina sada na klinici za neurohirurgiju, ali ovo je bio dio koji nam je nedostajao“, dodaje profesor Baščarević.
Elektrode su oko 0,7 milimetara u prečniku i duge oko 10 centimetara. Da bi se postavile, mora da postoji najsavremenija oprema koju klinika posjeduje, napominje profesor. U pitanju su navigacioni sistemi za stereotaktični ram.
„Implantirali smo osam elektroda u desnu hemisferu, u slepoočni režanj i jednu u lijevu. To smo uradili uz pomoć naših kolega iz Sofije, iz Bugarske, profesora Krasimira Minkina i Kalavejana Gabrovskog. Tako da smo, asistent Ivan Bogdanović i ja, i njih dvojica, sa uspjehom uradili“, ističe dr Baščarević.
Cijela procedura je trajala više od osam sati, ali samo planiranje procedure postavljanja elektroda u tri ravni je urađeno dan ranije, što je takođe trajalo skoro pet sati.
„Onda se ujutru pacijentkinji postavlja stereotaktični ram, radi se novi skener, implantira se kompletno taj CT u mašinu za navigaciju, Stealt stejšn sistem. Onda se ulazi u salu i uz pomoć stereotaktičnog rama jedna po jedna elektroda se implantira tačno određenom putanjom u određeni dio mozga, apsolutno precizno, da se ne bi oštetio ni jedan krvni sud. Mozak je prožet mrežom krvnih sudova, arterija i vena, i svaka mora da se promaši“, naglašava profesor.
EEG elektrode će biti uklonjene sjutra, a posle toga, u narednih mjesec-dva, pacijentkinja treba da se oporavi, kako bi se obavila resekcija onoga što je snimljeno dubokim stereotaktičnim EEG elektrodama.
Zahvaljujući ovoj dijagnostičkoj metodi sada će bar 10 do 15 pacijenata sa epilepsijom koji su kandidati za hirurško liječenje moći godišnje da bude operisano, ističe prof. dr Vladimir Baščarević.
Veliki uspjeh za srpsku neurologiju i neurohirurgiju
Prof. dr Aleksandar Ristić naglašava da bez lažne skromnosti, može se reći da je Klinika za neurohirurgiju UKCS-a u rangu sa velikim epileptološkim centrima.
„Ovaj timski poduhvat nije počeo juče ili prekjuče. Već 15 godina je veoma aktivan program koji je započeo još profesor Sokić, i do sada je preko tri stotine pacijenata operisano. Ali posle izvjestnog vremena i iskustva koje smo stekli u prvoj fazi, sada smo došli na drugu fazu i postoji velika saradnja sa centrima u svijetu. Ona je etablirana, traje godinama. Postoje ljudi koji su išli na ta iskustva, dobijali direktno iz velikih centara“, dodaje dr Ristić.
Na američkoj klinici u Klivlendu, gdje je prof. Ristić proveo dvije godine na subspecializaciji, sa ovim programom je početo 2009. i 2010. godine. Sada, 15 godina kasnije kod nas, što je veliki uspeh za srpsku medicinu i naročito za srpsku neurologiju i neurohirurgiju naglašava profesor.
„Ovo je timski poduhvat. Podrazumijeva dobro uigran tim. A njega, pored neurologa i neurohirurga, sačinjavaju i neuroradiolozi, neuropsiholozi, neurofiziolozi, specijalisti nuklearne medicine i ne smemo da zaboravimo jedan vrlo važan segment ovog rada, to su EEG tehničari koji su zapravo u neposrednom kontaktu s pacijentom, oni neprekidno nadgledaju pacijenta, intervenišu sa napadima koje pacijent ima. Svi ljudi su u kadrovskom smislu potpuno obučeni i poseduju znanje. Dakle, mi imamo stručnost, imamo i znanje“, ističe profesor.
Stereo EEG je metoda koja najpreciznije utvrđuje gdje se nalazi epilepsija. Elektrode ulaze u najdublje djelove mozga, tamo gdje epilepsija počinje. Kod komplikovanih slučajeva nije bilo moguće sprovesti operativno liječenje, a sada je i to postignuto i omogućilo da pacijenti više ne idu u inostranstvo za ovakve procedure.
Pacijentkinja kojoj je urađena ova dijagnostička metoda već 11 godina boluje od veoma farmakoresistentne epilepsije koja je teško funkcionalno onesposobljava.
„Ona se snažno bori protiv nje, a aktivna je, radno je aktivna, ima porodicu, ali napadi su vrlo tvrdokorni. Ovo liječenje je odličan način lečenja i mislimo da će u ovom konkretnom slučaju to imati pun ishod. Sada smo uradili apsolutno sve što smo htjeli i smatramo da smo uradili odličan posao kod ove pacijentkinje“, naglašava prof. dr Aleksandar Ristić.
