“Nažalost, živimo u vremenu u kom djeca sve češće odrastaju suočena s raznim pritiscima, permanentnom nesigurnošću i svakovrsnim oblicima nasilja, kako u fizičkom, tako i u sve važnijem digitalnom prostoru. Nema sumnje da su po srijedi pojave koje ne smijemo prihvatiti i shvatiti kao „neizbježan dio odrastanja”, jer djetinjstvo nije i ne smije biti borba, a pravo na sigurnost i spokoj u djetinjstvu nije luksuz, nego osnovno ljudsko pravo”,  podsjetio je Aleksić.

Ističe da je naš obrazovni sistem prepoznao važnost zaštite djece od svih oblika nasilja, zlostavljanja i diskriminacije.

“Svjedoci smo da je vršnjačko nasilje tema koja je u posljednjih nekoliko mjeseci (i godina) snažno zaokupila pažnju naše države, upravo zbog njegovog porasta, što je ozbiljan alarm za sve institucije i instance sistema. Prevencija je ključ. Škola ne smije reagovati tek kad se nasilje desi, jer tada najčešće bude kasno, a posljedice nesagledive i dalekosežne”, kazao je Aleksić.

Prema njegovim riječima, obrazovni sistem, i u njemu škola, moraju stvarati kulturu poštovanja, solidarnosti i empatije, moraju njegovati kulturu dijaloga i komunikacije i neprestano ukazivati na stravične posljedice ukoliko se odabere bilo kakav drugi metod.

“Kada je riječ o ulozi škole i saradnji sa drugim institucijama, važno je naglasiti da je škola centralno mjesto zaštite djece, ali da nipošto ne može i ne smije biti sama u tom važnom procesu. Tješnja saradnja s centrima za socijalni rad, Ministarstvom unutrašnjih poslova, Zdravstvenim ustanovama, nevladinim organizacijama i, naravno, roditeljima, od presudne je važnosti za iskorjenjivanje vršnjaškog nasilja u našem društvu. Samo kroz zajedničko, sinhronizovano djelovanje svih navedenih činilaca možemo stvoriti čvrst i ozbiljan sistem koji ne reaguje kasno, nego na vrijeme, sistem koji pruža podršku, razumijevanje i zaštitu svakom djetetu bez razlike”, kazao je Aleksić.