Poljoprivredna proizvodnja i selo pružaju mogućnost za dobar život kada se vrijedno radi i stalno unapređuje proizvodnja. Porodica Miloša Krivokapića sa Trubjele kod Nikšića prije šest godina počela je uslužno sušenje mesa u susjednom Bajovom Dolu. Danas je u sušari više od 25 tona mesa, kaže Krivokapić.

„Završen je svinjokolj, ali baš posla. Svi hoće domaće meso da osuše, ali nemaju gdje. I onda je sama potražnja za sušarama velika“, kaže on.

Ali ostala je tradicija sušenja mesa.

„Cijene se kreću za pršut i plećku 15 eura, slanina 5 eura, pečenica 5 eura, kobasica je 80 centi po kilogramu. Goveđa polutka, ona je oko 20 eura, bravlje, to je stoka ili jarac oko 30 eura. Ovo se inače zove rudinsko – trepačka vala, to je inače neki kao korito između Gošca i Božura s jedne strane i ove Mokre trepačke s druge strane. Baš pogodno za sušare, iako nije neka velika nadmorska visina. Tu su još sušara Viljanića i zatim sušara Spasojevića. Jednostavno imamo svi posla i pomažemo se jedni drugima“, kaže Krivokapić.

Krivokapić mesom snabdijeva i restoran svoga brata, a meso prodaje i strancima.

„Bitan je samo domaći kvalitet, ne pitaju za cijenu“, kaže on.

Krivokapići proširuju proizvodnju, imanje se održava, tu su sušara i restorani, a od nedavno razvija se i seoski turizam. Svemu tome doprinosi i glavna saobraćajnica od Nikšića prema Risnu, prava žila kucavica tog dijela Crne Gore.