Bjeković je kazao da se najčeće pritužbe odnose iz oblasti uprave, znatno manje u oblasti pravosuđa.

“Kod uprave gro predmeta je vezan za tzv. pravo na dobru upravu i u okviru toga čini mi se da je najveći problem u stvari ćutanje administracije odnsno nedostatak odgovora na zahtjev građana. Dakle, svaki organ je kao što znate i sami po Ustavu dužan da da odgovor”, rekao je Bjeković.

O tome koliko su ljudi upoznati sa svojim ljudskim pravima, ombudsman je rekao da se stiče utisak da ljudi sve više znaju kome treba da se obrate, te da je možda najveći problem nerealno očekivanje, jer, kako je kazao, svaku nepravdu ljudi doživljavaju kao povredu svog prava.

“Pogotovo kada se tiče predmeta kao što je deskriminacija, gdje u suštini vodimo kvazi sudski postupak, gdje moramo da se ponašamo onako kako se ponaša sud. Onaj ko ne dobije zadovoljenje pred institucijom ombudsmana tj. ne nađemo povredu prava neće biti zadovoljan, kako god mu se predstavila konkretna situacija”, rekao je Bjeković.

Drugi, problem je ta, kako kaže, polarzacija u društvu zbog koje nema kohezije koja je potrebna kada govorimo o ljudskim pravima.

“Nedostatak objektivne strane pogleda na ljudska prava u mnogome nas sprečava da budemo društvo u kojem će ljudska prava imati znatno veću pažnju i rekao bih i zaštitu kada je u pitanju ta oblast”, kazao je Bjeković.

Naveo je da postoji jedan broj razočaranih ljudi koji su bili žrtve tranzicije koje smo prošli.

“I tu negdje vidim upravo te ključne probleme sa kojima se mi suočavamo, da smo te marginalizirane grupe negdje ostavili po strani”, kazao je Bjeković.