„Fondacija Brižit Bardo sa ogromnom tugom objavljuje smrt svoje osnivačice i predsjednice, gospođe Brižit Bardo, svjetski poznate glumice i pjevačice, koja je odlučila da napusti prestižnu karijeru kako bi posvetila život i energiju dobrobiti životinja i svojoj fondaciji“, navodi se u saopštenju danas poslatom agenciji Frans pres, bez navođenja vremena ili mjesta smrti.
Bardo je stekla međunarodnu slavu filmom iz 1956. godine „I Bog stvori ženu“, koji je napisao i režirao njen tadašnji suprug Rože Vadim.
Međutim, početkom 1970-ih objavila je povlačenje iz glume i postala politički sve aktivnija.
Njena otvorena podrška pravima životinja evoluirala je u zapaljive komentare o etničkim manjinama i otvorenu podršku francuskom krajnje desničarskom Nacionalnom frontu, što je rezultiralo nizom osuda za rasnu mržnju, piše Guardian.
Rođena je 1934. godine u Parizu, a odrasla u prosperitetnoj, tradicionalnoj katoličkoj porodici.
Istakla se kao plesačica pa joj je dozvoljeno da studira balet, dobivši mjesto na prestižnom Konzervatorijumu u Parizu.
U isto vrijeme je pronašla posao kao model i pojavila se na naslovnici časopisa El 1950. godine kada je imala 15 godina.
Kao rezultat njenog rada kao modela, nuđene su joj filmske uloge, a na jednoj audiciji je upoznala Vadima, za koga se se udala 1952. godine, nakon što je napunila 18.
Upravo njegov film „I Bog je stvorio ženu“, u kom je Bardo igrala nesputanu tinejdžerku u Sen Tropeu, učvrstio je njen imidž i pretvorio je u međunarodnu ikonu.
Film je bio veliki hit u Francuskoj, ali i svijetu, i katapultirao je Bardo na vrh liste najpoznatijih francuskih filmskih glumica.
Paralelno je imala i muzičku karijeru, ali je smatrala da je pritisak slave zamoran.
Za Guardian je 1996. godine kazala da joj se ludilo koje je okruživalo uvijek činilo nestvarnim.
“Nikada nisam bila zaista spremna za život zvijezde”, dodala je.

Povukla se iz glume 1973. godine, u 39. godini, nakon što je snimila istorijsku romansu „Poučna i radosna priča o Kolinou“.
Njen primarni fokus postao je aktivizam za zaštitu životinja, pridružila se protestima protiv lova na foke 1977. godine i osnovala Fondaciju Brižit Bardo 1986. godine.
Bardo je potom slala protestna pisma svjetskim liderima zbog pitanja kao što su istrebljenje pasa u Rumuniji, ubijanje delfina na Farskim Ostrvima i klanje mačaka u Australiji. Takođe je redovno iznosila otvorene stavove o vjerskom klanju životinja. U svojoj knjizi „Krik u tišini“ iz 2003. godine, zalagala se za desničarsku politiku i napadala homoseksualce i lezbejke i “islamizaciju francuskog društva”.











