Crnogorske šampionke pokušaće da nastave odličan momenat u utakmici protiv Dortmunda, koji stiže u subotu u „Moraču“ u 16 sati u utakmici 10. kola EHF Lige šampiona.

Rukometašice Budućnosti šalju jasnu poruku – protiv svakog rivala mogu da igraju ravnopravno, a pivot Ivana Godeč ističe da ekipa ima motiv da pokaže da rezultat ne zavisi uvijek od onoga “što piše na papiru”.

“Druga polusezona je tu, da dokažemo da možemo da igramo sa svima, možda smo bili autsajderi protiv Glorije, ali nije baš sve kako je napisano na papiru, lopta je okrugla, treba da damo sve od sebe”, ističe Godeč.

Borusija je bila bolja od Budućnost u prvom međusobnom duelu.

“Žao mi je zbog te utakmice, jer smo vodile cijelo prvo poluvrijeme, igrale fenomenalno, njihov golman je branio odlično neke naše zicere, njihova ekipa je bolje igrala. Analizirli smo tu utakmicu, tako da ćemo to sigurno popraviti, spremne smo za ovu utakmicu”, istakla je Godeč koja je dodala da imaju dva zadatka.

“Prvi zadatak je da zaustavimo Alinu Grajsels, a drugi je da zaustavimo njihovu tranziciju gdje smatram da dosta trče, i da dosta golova daju iz tranzicije”.

Podršci navijača nada se talentovana Nina Ramusović.

“Želim da pozovem publiku i navijače da dođu u što većem broju i podrže nas protiv Dortmunda. Vjerujem da možemo, naročito utakmica prva protiv Esbjerga koja je vrlo dobro odigrana, pa protiv ekipe Bistrice. Pokazale smo da možemo, da vjerujemo u sebe i ono sve što smo radili. Tako ćemo da nastavimo sad i odigramo u subotu“, kazala je srednji bek Nina Ramusović.

Mlada rukometašica vratila se iz teškog perioda i duge pauze nakon povrede prednjih ukrštenih ligamenata. I pored posebnih emocija, bila je mirna sa sedmeraca, pogodila ih je svih pet u pobjedi protiv Glorije u Bistrici.

“Prvo da se zahvalim treneru, koji mi je dao priliku da šutiram penale, to mi je bila prva utakmica poslije godinu dana. Bila sam presrečna. Oči su mi se napunile suza, zato jer je osjećaj bio nevjerovatan. Iskreno vjerovala sam u sebe i taj period sam vježbala“, jasna je Ramusović.

I pored toga što je sa 19 godina prošla već dvije teške povrede, djevojka koja je jedan od najvećih talenata crnogorskog rukometa poručila je da je te stvari nijesu poremetile.

“Naravno da jeste bilo teško i da je bio težak period. Uvijek kažem da je to kamen spoticanja do uspjeha. Sve je prošlo, morala sam glavu da namjestim da će sve da prođe i bude dobro i tako sam se vratila“, ističe Ramusović.

Mnogo je pomoglo i iskustvo njene starije sestre, nekadašnje reprezentativke Eme Alivodić.

“Mnogo je imala korisnih savjeta, ne samo njenih, nego od moje čitave porodice. Kad dođu loši trenuci, uvijek su tu bili da me vrate i skrenu mi misli sa loših stvari“.

Straha nema…

“Uopšte ne razmišljam o strahu. Ušla sam na teren bez ikakvog straha. Povreda je sastavni dio sporta, svakog sportistu može da zadesi. Bez ikakvog straha sam ušla na teren i jedva sam čekala“, zaključila je Ramusović.