“Ipe se nije ubio. Samo je pogrešnim osobama u pogrešno vrijeme otvorio vrata hotelske sobe”, rekao je jedan neimenovani srpski menadžer, koji se samo sat vremena poslije nesreće našao na mjestu dešavanja.

Supruga ne vjeruje zvaničnim navodima

I supruga poznatog bubnjara ne vjeruje da se njen izabranik ubio.

“Šest godina sam bila u Ipetovom životu, sve do 12. januara 1994. kada je pronađen mrtav baš tamo gdje smo se i upoznali, u beogradskom hotelu “Metropol”. Tvrdim da se Ipe nije drogirao, ali i sumnjam da je izvršio samoubistvo”, izjavila je Dragana Ivandić 1996. za “Svedok”.

Postigli su što je malo ko mogao na ovim prostorima. Nizali su diskografske uspehe, stekli najodaniju slušalačku publiku, postali “fenomen”, o njima se priča decenijama, snimili veliki broj albuma, održali koncerte širom svijeta, ali jedna tragedija je obilježila “Bijelo dugme”. Smrt njihovog bubnjara Gorana Ipeta Ivandića sve ih je potresla.

“Mlad je ušao u veliku mašineriju”

“Ipe je najbolja priča “Bijelog dugmeta”. Bio je njegov motor i pogonsko gorivo, bez njega je Dugme nezamislivo. Kao mlado biće ušao je u veliku mašineriju koja ga je samljela. Zato je emocija glavno obilježje ovoga filma”, rekao je ranije za “Slobodnu dalmaciju” Robert Bubalo, jedan od autora dokumentarca, snimanog na lokacijama u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Varešu, Budimpešti, Beču i Londonu.

Bubalo se osvrnuo i na Ipetovo hapšenje zbog posjedovanja hašiša.

“Pitanje je što je zapravo bila istina. Kružila je priča kako je Ipe kupio pola kilograma hašiša, ali mu je diler podvalio još 2,5 kilograma. Navodno nije bio svjestan da je umjesto pola kilograma dobio tri, što je u konačnici značilo i težu optužnicu protiv njega”, rekao je tada Bubalo.