Američki predsjednik Donald Tramp je izjavio da će mu „biti čast da preuzme Kubu“, uz opasku da je kubanski režim ekonomski i socijalno na izdisaju, „nema novca, nema nafte, ničeg nema“.

U očekivanju da vlast dođe na rub pada, jer se stanovništvo vidno buni zbog lošeg upravljanja zemljom, SAD su zavele blokadu isporuka nafte Kubi, posebno iz Venecule, pod optužbom da su vlasti u Havani dio nafte preprodavale i kupovale hranu, ljekove i novcem pomagale privredu.

Ali je, prenose španski, italijanski i drugi listovi, zamjenik šefa kubanske diplomatije Karlos Fernandes de Kosio američkoj tv mreži NBC News predočio da se „kubanske oružane snage uveliko spremaju da osujete svaku vojnu agresiju“.

Prethodno su vlasti u Havani stavile do znanja da bi prvi put poslije revolucije 1959, zbog toga što narod nema dovoljno hrane i ljekova, uz nestašice struje i privredu u kolapsu, Kuba prihvatila ulaganja u mješovite firme s kompanijama iz Amerike, posebno onim čiji kapital imaju Amerikanci kubanskog porijekla.

Vlasnici američkih firmi, posebno iz redova kubanskog iseljeništva na Floridi, su međutim stavili do znanja da bi svoj kapital uložili na Kubu samo ako bi tamo za njihov novac garantovao zakon i sistem vlasti.

Kubanski predsjednik Migel Dijas-Kanel je objelodanio da su vlasti u Havani spremne da pregovaraju s Vašingtonom, ali pod uslovom da to ne podrazumijeva promjenu komunističkog jednopartijskog političkog poretka.

Predsjednik Dijas-Kanel je podvukao da bi zarad odbrane poretka vlast bila spremna da se „ušanči uprkos energetskoj opsadi“, američkoj zabrani isporuka nafte Kubi, što je dovelo do kolapsa privrede i katastrofalnog položaja stanovništva.

„Revolucionari se ne predaju“, kazao je kubanski predsjednik inostranoj delegaciji koja je u Havanu došla brodom sa 20 tona hrane i ljekova.

Izvještač španskog lista Periodiko ukazuje na to da su predsjednik Tramp i šef američke diplomatije Marko Rubio, sin kubanskih izbjeglica u SAD, neuvijeno upozorili da bi se Kuba, poslije američkog upada i uklanjanja s vlasti predsjednika Nikolasa Madura u Venecueli, mogla suočiti s američkom vojnom intervencijom.

„Da ja živim u Havani i dio sam vlasti, bio bih jako zabrinut“, zaprijetio je Marko Rubio. Francuski list Mond prenosi ocjenu Mari-Lor Žofre, stručnjaka za Latinsku Ameriku na Univerzitetu Sorbona da za Trampa; Kuba nije posebno privlačna, jer nema novca, nafte, već je razlog prevashodno politički.

„Kuba je postala poluga antikomunističke, antisocijalističke retorike, ujedno liberalne i konzervativne, uperene protiv socijalizama na oba američka kontinenta…i cilj je da se na tome brzo poradi“, piše list.

Španski list Pais u opširnoj analizi zaključuje da će „Tramp i Rubio očigledno odigrati ključnu ulogu u okončanju onoga što nije bio samo jedan totalitarni režim. Jer je Kuba, pored mnogih drugih stvari, bila simbol i tako moćne ikone poput Če Gevare ili suprotstavljanje jenkijevskom imperijalizmu, što je ljevicu na Zapadu činilo bliskom kastrizmu, iako je to bila pogubna diktatura poput bilo koje druge“.

„Sama politička struktura, poruke i simboli kastrizma su odjek hladnog rata i vijeka koji vjerovatno zauvijek nestaje“, zaključuje madridski dnevnik.