Piše Rajka Raičević

Kako smo došli u situaciju da nam se ministri ne samo tako osjećaju, već i ponašaju kao da su mali bogovi ili mali Buda?! Otkud im toliko samouvjerenosti da su bogomdani da dijele lekcije i odlučuju ko ima pravo da nešto kaže, pita, kritikuje, hvali?! Uoči izbora tako ne govore. Naprotiv, zaklinju se u demokratiju, slobodu govora, šansu mladima da kažu šta misle. Kada se pozicioniraju, ni elevator ih ne može pomaći ni milimetar. Zalijepe se za fotelje i odlijepe od građana. Sve do predizborne kampanje. No, prostor između ne bi trebalo da bude vakuum, nego upravo pokazatelj njihovog pravog lica.

A pravo lice koje je crnogorska i šira javnost proteklih dana imala prilike da vidi kod ministra inostranih poslova Ervina Ibrahimovića sve je osim diplomatije (koju predstavlja), evropskih vrijednosti (za koje se navodno zalaže) i jednakih šansi za sve (koje navodno propagira). U svega pet minuta TV gostovanja nestalo je sve ono što bi trebalo da krasi poziciju šefa diplomatije, ne samo po zvanju, nego i znanju.

Zašto šute studentske organizacije?!

Nije pitanje studentkinje Ajle Drešević u emisiji na Javnom servisu otvorilo samo dilemu oko ponašanja šefa diplomatije. I dalje je simptomatično zašto nijesu reagovale studentske organizacije. Bunt bi trebalo da bude drugo ime za studente. Dobro, ne i za crnogorske. To je makar standard posljednjih nekoliko decenija. Ponašanje Ajle Drešević je incidentna situacija. Naši studenti uglavnom ćute. Po običaju. Isplativije je.

Da je sreće, a nije, umjesto čitanja saopštenja Ibrahimovićeve Bošnjačke stranke (BS) o tome da je studentkinja Ajla Drešević politički instruirana, imali bismo protest njenih kolega– studenata. Em su brojniji od BS-a, em bi trebalo da su glasniji, uporniji i u odbrani koleginice neumorni. Studenti bi trebalo da su ponosni na Ajlu, sve i da je politički instruirana kako tvrdi BS, ipak je imala dovoljno „petlje“ da iznese stav, postavi pitanje i zapita se zašto je šef diplomatije koji „izgore“ za evropskim integracijama prekršio osnove integracionog procesa u Evropsku uniju.

I zato: sram te bilo, Ajla, što postavljaš nezgodna pitanja. Što u emisiju nijesi došla da pitaš gospodina ministra je li se naspavao, da li je adekvatno doručkovao, unio u organizam sve hranjive materije, jesmo li tradicionalno šampioni u evrointegracijama i treba li BS opet da bude i u svakoj sljedećoj Vladi? Očekivao je šef diplomatije umiljata pitanja, ona „uz dlaku“, da emisija prođe „s anđelima“. Možda bi mogao i da uređuje emisiju. Sigurno bi studentima-gostima dao inpute šta su prava pitanja. Ne bi ona podrazumijevala otvorene sumnje u nepotizam, u selektivnost, u dvostruke aršine i činjenicu da jedno govore, a drugo rade. Bila bi to baš lijepa emisija. Fino upakovana. Ali samo u očima gosta u liku šefa diplomatije.

Ovako, izbjegavajući odgovor na pitanje Dreševićeve, koji bi bio i te kako zanimljiv, a ticao se činjenice da je „Crna Gora, uz Kosovo i Albaniju, jedina zemlja koja je dala podršku Izraelu i SAD u agresiji na Iran“, Ibrahimović je okrenuo vodu na svoju vodenicu. Žuta štampa i setera, setera… ostasmo bez odgovora. Možda nam baš i ne treba mnogo sekundi da zaključimo koji je stvarni odgovor. Ne politički, ne s pozicije izvršne vlasti, nego ljudski.

Da ne pominjem nepotizam, za koji ćete često u šali čuti da se kaže da Ervin samo još kućnog ljubimca nije postavio na neku dobru poziciju u javnoj upravi. Ali, u ovoj priči nema mjesta za šalu. Zbilja je politički tragična.

I kroz podsjećanje na segmente Ibrahimovićevog nastupa, iziritiranog pitanjem Dreševićeve, mogu samo da zamislim, zbog pozicije koju pokriva šef diplomatije, kako će, a nadam se da će makar iz znatiželje nekoga iz EU, objasniti na sastancima u Briselu zašto misli da nije dobro da studenti, kao mlade osobe koje su tek zakoračile u svijet odraslih, „meni daje lekciju“. U svjetlu EU integracija i evropskih vrijednosti, uskraćivanje mladima prava na slobodu govora sigurna sam da se posebno vrednuje, čak i kada Ibrahimović i njemu slični pokušaju da obezvrijede glas studenata.

Ipak, umjesto „sram te bilo“, ovaj tekst želim da završim sa SVAKA ČAST, AJLA. Budi iskra u crnogorskom studentskom kamenu.