Njegov put do ovog podviga nije bio ni pravolinijski ni očekivan. Odrastao u Kolašinu, mladost proveo u košarci, čak i kao reprezentativac u mlađim kategorijama, ali ga je život odveo u Beograd, gdje je uz studije radio kao barmen i na kraju odustao od fakulteta. Povratak u rodni kraj, poslije osam godina boravka u Beogradu, i pokretanjem porodičnog posla, ponovo se povezao sa prirodom i upravo tada počinje njegova transformacija.
Prekretnica dolazi u periodu kada upoznaje Nebojšu Ćetkovića, čovjeka koji stoji iza organizacije trke Bjelasica Trail. Upravo taj susret usmjerava ga ka trail trčanju i prvom ozbiljnom izazovu na planini, koji će mu, kako kaže, promijeniti pogled na sopstevene mogućnosti.
“Nisam znao šta me čeka, kada sam se prijavio prvi put. I tu je baš bila velika borba. Ali, kada sam prošao cilj, shvatio sam da čovjek može mnogo više nego što misli”, poručuje Nemanja.
Od tada, trčanje postaje dio njegove svakodnevice, ali i način da testira granice fizičke i mentalne izdržljivosti. Najveći izazov stigao je u Istri , gdje je morao da savlada i kilometre, i noć, i umor i sopstevene sumnje.
“Trka je počela u Labinu, a cilj je bio u Umagu. Noć je bila najteža, tada ostaneš sam sa sobom i vidiš koliko si zapravo jak. Trku sam završio za dvadeset pet sati”, kaže on.
Upravo Nebojša Ćetković bio je uz njega i tokom same trke , pružajući podršku na kontrolnim tačkama, što ja, kako ističe , bilo od velike važnosti. Uz to, oslonac je imao u porodici, prijateljima, kao i institucijama, Opštini Kolašin i Turističkoj organizaciji Kolašin.
“Bez podrške porodice i ljudi oko mene ovo ne bi bilo moguće. Mnogo mi je značilo, to što je Nebojša bio uz mene tokom trke, kao i podrška opštine Kolašin i Turističke organizacije Kolašin “, dodaje Nemanja.
Njegov rezultat 34. mjesto u konkurenciji od oko četiri stotine takmičara i četvrto mjesto u kategoriji potvrda je da se rad i upornost isplate. Ipak, ono što njegovu priču čini posebnom jeste odluka da ostane tamo gdje je sve počelo.
“Moja budućnost je u Kolašinu. Ovdje sam pronašao mir, sreću i sve što mi treba. Prošao sam život u velikom gradu, i smatram da svaki mladi čovjek treba da to okusi, ali i da prepozna gdje zapravo pripada i šta je to za njega sreća. Ja ovdje imam planinu, prirodu, posao i svoj život”, rekao je Nemanja.
Pred njim su novi izazovi, uključujući nastupe na regionalnim takmičenjima i potencijalno predstavljanje Crne Gore u trail reprezentaciji.
Priča ovog mladog i upornog čovjeka , nadilazi sport. To je priča o povratku, istrajnosti i pronalaženju smisla u jednostavnim stvarima, prirodi, porodici i ličnom razvoju.
Živimo u vremenu kada mnogi odlaze iz manjih sredina, ali njegov nas primjer upravo vraća na to, da baš u malim sredinama mogu nastati velike priče. Da planine nisu prepreka, već put. I da je , ponekad, najduža trka upravo ona koja nas vodi ka sebi.











