Saradnik na programima u CGO Nikola Đurašević kazao je da je ubjedljivo najaktivniji bio poslanik Demokratske partije socijalista (DPS), Andrija Nikolić, koji je u plenumu govorio skoro 30 sati, 24 minuta i pet sekundi.
“Slijedi poslanik Evropskog saveza Boris Mugoša, sa 24 sata, 20 minuta i 24 sekunde, dok su među dodatnih pet najaktivnijih još troje poslanika DPS-a – Mihailo Anđušić sa 18 sati, četiri minuta i tri sekunde, Aleksandra Vuković Kuč sa 16 sati, 25 minuta i 30 sekundi i Aleksandra Despotović sa 15 sati, 35 minuta i 26 sekundi, kao i Milan Knežević iz Demokratske narodne partije (DNP), sa 14 sati 39 minuta i 24 sekunde i Vasilije Čarapić iz Pokreta Evropa sad (PES), sa 14 sati 31 minut i 43 sekunde”, dodaje.
S druge strane, rekao je, među poslanicima sa najmanjim učešćem u plenarnim raspravama ponovo se izdvaja Gordan Stojović iz PES-a, koji je za gotovo tri godine govrio svega 15 minuta i 14 sekundi.
“Slijedi Milena Vuković iz GP URA, sa nešto više od 16 minuta i 20 sekundi (uz napomenu da je poslanički mandat preuzela prije manje od godinu dana), zatim Vladimir Bakrač iz PES-a sa 34 minuta i 26 sekundi, Jelena Kljajević iz DNP-a sa 47 minuta i 50 sekundi, Artan Čobi iz Albanskog foruma, sa 50 minuta i 45 sekundi i Vladimir Dobričanin iz Ujedinjene Crne Gore sa 56 minuta i 38 sekundi obraćanja u plenumu”, navodi Đurašević.
Kako dodaje, iako dužina obraćanja nije jedino mjerilo kvaliteta parlamentarnog rada, ovi podaci predstavljaju važan indikator vidljivosti i aktivnosti poslanika u jednoj od ključnih funkcija Skupštine – javnoj raspravi.
“Upravo je plenum mjesto na kojem se raspravlja o zakonima, postavljaju pitanja izvršnoj vlasti, artikulišu politički stavovi i vrši parlamentarna kontrola Vlade. Zbog toga minimalno ili gotovo simbolično učešće u raspravama otvara pitanje odnosa prema poslaničkom mandatu i javnoj odgovornosti, posebno imajući u vidu da građani i građanke ne biraju i ne plaćaju poslanike i poslanice da budu nijemi posmatrači političkih procesa”, naglašava on.
Kada je riječ o ukupnoj aktivnosti poslaničkih klubova, prednjači poslanički klub DPS-a, čiji su poslanici i poslanice u plenumu govorili ukupno 201 sat i 29 minuta.
“Na drugom mjestu je poslanički klub PES-a sa ukupno 80 sati i 30 minuta provedenih u plenarnim raspravama. Ovako velika razlika između dva najaktivnija kluba, a u isto vrijeme i dva najjača politička subjekta u Skupštini, ukazuje i na različite pristupe korišćenju plenuma kao prostora za političku komunikaciju i institucionalni nadzor. Klub poslanika Bošnjačke stranke imao je ukupno 33 sata, 39 minuta i 57 sekundi izlaganja, dok je Evropski savez u plenumu govorio 33 sata, jedan minut i 42 sekunde. Klub poslanika ZBCG – Demokratska narodna partija bilježi 27 sati, četiri minuta i 25 sekundi obraćanja”, precizira Đurašević.
Kako ističe, a trećem mjestu je poslanički klub Demokrata sa ukupno 64 sata, 24 minuta i 54 sekunde izlaganja, dok je poslanički klub GP URA zabilježio 41 sat, 18 minuta i 53 sekunde.
“Iza njih slijedi poslanički klub ZBCG – Nova srpska demokratija, čiji su poslanici govorili 39 sati, 22 minuta i tri sekunde. Poslanički klub Bošnjačke stranke imao je ukupno 33 sata, 39 minuta i 57 sekundi izlaganja, a Evropski savez 33 sata, jedan minut i 42 sekunde. Klub poslanika ZBCG – DNP bilježi 27 sati, četiri minuta i 25 sekundi obraćanja. Manje vremena u plenumu imali su Poseban klub poslanika sa ukupno 13 sati, 59 minuta i 45 sekundi i Klub poslanika SNP-CIVIS sa 11 sati, 45 minuta i 20 sekundi. Takođe, poslanički klub Demokratske unije Albanaca i Hrvatske građanske inicijative iskoristio je šest sati, 11 minuta i 29 sekundi, a Albanski forum – Forumi Shqiptar, tri sata, 57 minuta i 24 sekunde izlaganja u plenumu”, kaže Đurašević.
Analiza CGO-a naglašava potrebu da se parlamentarna aktivnost poslanika i poslaničkih klubova sistematski prati i redovno javno objavljuje, kako bi građani i građanke imali jasniji uvid u to kako njihovi izabrani predstavnici koriste mandat koji im je povjeren.
“Transparentnost ovih podataka može doprinijeti većoj odgovornosti poslanika, jačanju povjerenja u institucije i boljem razumijevanju stvarnog doprinosa svakog poslaničkog kluba i pojedinca radu Skupštine”, zaključuje Đurašević.
