Kad je već tako, pa Podgorica i Zagreb tako lijepo i konstruktivno razgovaraju, ali „u svoja četiri zida“, ko im onda kvari sreću i zašto je potrebno da se tim povodom piše saopštenje, postavljeno je pitanje u analizi objavljenoj na portalu RT Balkan. Iako se ne navodi jasno, ovom saopštenju iz Crne Gore prethodile su dvije važne izjave koje su pokazale da navodi crnogorskog ministarstva o otvorenim pitanjima s Hrvatskom ne odgovaraju istini, odnosno da neko tu ipak laže, prenose srpski mediji.

Zbog reakcije Plenkovića…

Da razgovori Podgorice i Zagreba ne protiču baš kako to tvrdi ministarstvo kojim upravlja Ervin Ibrahimović prvi je otkrio hrvatski premijer Andrej Plenković.

Tek što je kročio u Tivat na Samit EU-Zapadni Balkan, Plenković je iskoristio priliku da domaćina, u „duhu dobrosusjedstva“ podsjeti na otvorena bilateralna pitanja za koja Zagreb očekuje napredak.

Podsjetimo, Zagreb kao zahtjeve ispostavlja obeštećenje hrvatskih „logoraša“, pronalazak nestalih osoba iz rata, procesuiranje „ratnih zločina“, imovinsko-pravna pitanja hrvatskih porodica, spomen-obilježje u Morinju, školski brod „Jadran“, kao i razgraničenje na moru.

Da bi se ova pitanja riješila, formirane su posebne komisije, a za neka je obnovljen rad postojećih tijela koja godinama nisu bila aktivna.

Situacija se dodatno zakomplikovala danas kada je iz Podgorice stigla vijest da predlog crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića da u pregovorima učestvuje nekadašnji ministar spoljnih poslova Miodrag Lekić, nije prihvaćen.

Lekić je inače bio član ranije komisije koja se bavila sporom sa Hrvatskom u vezi sa razgraničenjem na moru. Međutim, Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore odbilo je da Lekić bude član pregovora.

U crnogorskoj javnosti, Lekić se, iako diplomata sa bogatim iskustvom, i dalje percipira kao kadar Slobodana Miloševića, jer je u vrijeme zajedničke države bio ambasador SR Jugoslavije u Rimu.

Ovo opravdanje došlo je kao poručeno Ibrahimoviću i njegovom savjetniku Ranku Krivokapiću. Zato je očekivano da odluka da u pregovore ne bude uključen diplomata koji se zalaže za čvrste stavove Podgorice po pitanju vlasništva nad Prevlakom, brodom „Jadran“ i ostalim zahtjevima Hrvatske, već da za to mjesto nađu nekog manje patriotski nastrojenog pregovarača.

Pozvani Crnogorci da reaguju

Druga važna izjava povodom odnosa sa Hrvatskom stigla je od potpredsjednika Demokratske narodne partije Miluna Zogovića. On je nedavno pozvao političke aktere u Crnoj Gori da se jasno odrede prema „sve učestalijim zahtjevima i ucjenama koje dolaze iz zvaničnog Zagreba“. Poručio je da građani imaju pravo da znaju da li su tokom prethodnih godina preuzimane bilo kakve obaveze prema Hrvatskoj.

Zogović je istakao da posebno odgovore duguje DPS, koji bi, prema njegovim riječima, trebalo da saopšti da li je tokom perioda svoje vlasti preuzimao političke obaveze ili davao obećanja hrvatskoj strani u vezi sa pitanjima koja se danas postavljaju kao uslov ili prioritet.

Govoreći o odgovornosti aktuelne vlasti, Zogović je ocijenio da ni ona ne može ostati po strani, već da je dužna da zauzme jasan i principijelan stav o svim pitanjima koja Hrvatska problematizuje.

“Građani imaju pravo da znaju koji su državni pregovarački ciljevi, gdje su crvene linije i na koji način Vlada namjerava da rješava pitanja koja je Zagreb problematizovao u namjeri da reketira Crnu Goru na njenom evropskom putu”, rekao je Zogović.

Odbijanje da Miodrag Lekić na predlog predsjednika Crne Gore bude imenovan za člana komisije za razgraničenje u najmanjem budi sumnje u namjere onih kojima smeta uvaženi profesor Lekić, kaže za RT Balkan Milun Zogović komentarišući to što je odbijen predlog da Lekić bude član komisije za razgraničenja granice.

“Predlaganje Lekića kao dokazanog patriote i diplomate bio je zreo i odgovoran predlog. Postavlja se pitanje kome i zašto smeta prisustvo i participacija Miodraga Lekića u predmetnoj komisiji? Lekić nije neko ko bi podržao tuđe imperijalističke težnje usmjerene ka Crnoj Gori pa se zato možda ne uklapa u planove i namjere Hrvatske da otmu dio teritorije Crne Gore. Treba provjeriti da li su Hrvati uslovili Podgoricu da ne prihvati Lekića za člana komisije”, kaže Zogović.

On dodaje da bi dobro bilo da javnost sazna šta je presudno uticalo da predlog da profesor Lekić postane član komisije ne bude prihvaćen.

“Zahtjevi Hrvatske, kao što sam par puta isticao su brutalan pokušaj reketiranja Crne Gore na njenom evropskom putu”, ističe sagovornik RT Balkan.

Poglavlja zatvorena, ali ucjene ne prestaju

Crna Gora je zatvorila još dva pregovaračka poglavlja za pristupanje EU. Iako je „briselski favorit“, kako je ocijenjeno iz Evropske unije, „skoro na pola puta ka EU“, to putovanje kvare komšije Hrvati – prijetnjama da će blokirati članstvo ukoliko se ne riješe „otvorena pitanja“.

Zagreb insistira na odšteti za, kako navode, „logoraše“ u Morinju. Međutim, ovdje je bio prihvatni centar JNA i niko nije ubijen. S druge strane, okreću glavu od logora „Lora“ gdje je ubijeno 14 vojnika iz nikšićko-šavničke grupe, i pored toga što postoji svjedočenje jedinog preživjelog Veselina Bojovića da je pravio sanduke od dasaka, za ubijene saborce.

Hrvatska insistira i na brodu „Jadran“, iako je iz Ministarstva odbrane poručeno da je ovo plovilo crnogorsko.

Kada je riječ o Morinju je, podsjetimo, uz veliko protivljenje mještana, oktobra 2022. godine postavljena spomen ploča na kojoj je navedeno da je „tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku“, na tom mjestu bio logor, tzv. centar Morinj za „zarobljene hrvatske civile i ‘branioce’“.

„Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočenici“, navedeno je na ploči koju su potpisala ministarstva odbrane i spoljnih poslova Crne Gore i koja je od postavljanja predmet sporova u državi.

Mještani Morinja saopštili su tada da se najoštrije suprotstavljaju postavljanju bilo kakvih obilježja na objektima bivših kasarni u Morinju, „koje su u vrijeme ratnih dešavanja devedesetih služile kao sabirni centri za isljeđivanje“, a nikako kao „koncentracioni logori kakvima se danas žele predstaviti“.

Sporna granica

Granica između Crne Gore i Hrvatske u rejonu poluostrva Prevlaka sporna je od raspada bivše Jugoslavije. Prevlaka se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaljev.

Nakon ratnih sukoba devedesetih, kontrolu nad spornim graničnim pojasom na Prevlaci preuzeli su posmatrači Ujedinjenih nacija – od 1996. do 2002. godine. Te godine utvrđen je Protokol o privremenom graničnom režimu.

Protokolom Hrvatska ima kopneni dio poluostrva i morski pojas ulaza u Boku Kotorsku od 550 metara, dok je dio akvatorijuma uz lijevu obalu poluostrva proglašen „ničijim morem“. Taj status je zadržan do danas. Vlade Crne Gore i Hrvatske su 2008. pristupile pronalaženju trajnog rješenja pitanja Prevlake, uključujući i kroz Komisiju za razgraničenje, ali do sada rezultata nije bilo.