Predmet se odnosio na krivični postupak vođen zbog navodnog uništenja i oštećenja zaštićenog prirodnog dobra, rijeke Tare, u kojem je Sportsko-ribolovni klub „Tara i Morača”, pored države, imao položaj oštećenog.

“Ustavni sud ovom odlukom nije odlučivao o tome da li je izvršeno krivično djelo niti o eventualnoj krivičnoj odgovornosti optuženih, već isključivo o tome da li je postupak vođen u skladu sa ustavnom garancijom pravičnog suđenja”, navodi se u saopštenju.

Sportsko-ribolovno društvo može imati pravo na ustavnu žalbu kao oštećeni

U odgovoru na ustavnu žalbu kompanija CRBC tvrdila je da Sportsko-ribolovni klub „Tara i Morača” nema pravo da izjavi ustavnu žalbu, jer se u krivičnom postupku nije odlučivalo o njegovim pravima.

“Ustavni sud nije prihvatio takve navode. Sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o zaštiti ustavnog prava na zdravu životnu sredinu, zbog čega se garancije prava na pravično suđenje mogu primijeniti i na sportsko-ribolovno društvo koje u krivičnom postupku učestvuje kao oštećeni radi zaštite tih prava, što je ustavno pravo svakoga ali i standardi Arhuške konvencije. Ustavni sud je posebno imao u vidu da je Sportsko-ribolovnom klubu „Tara i Morača” predmetno ribolovno područje bilo dato na upravljanje i korišćenje, zbog čega je ishod krivičnog postupka mogao neposredno uticati na njegova prava i interese. Sud je, takođe, ukazao da je podnosilac ustavne žalbe učešćem u postupku zastupao i opšti interes zaštite životne sredine”, stoji u saopštenju.

Sudovi su morali obrazložiti zašto nijesu saslušali sudske vještake

Ustavni sud je ocijenio da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka ekološke i građevinske struke predstavljali ključni dokaz za ocjenu da li je izvršeno krivično djelo uništenja i oštećenja zaštićenog prirodnog dobra.

Budući da su stranke u postupku osporavale njihove nalaze i zahtijevale njihovo neposredno saslušanje na glavnom pretresu, redovni sudovi bili su dužni da te navode razmotre na ustavnopravno prihvatljiv način i daju jasne i dovoljne razloge za njihovo odbijanje.

Ustavni sud je ocijenio da nije bilo dovoljno obrazloženje Osnovnog suda u Kolašinu da bi saslušanje sudskih vještaka „vodilo samo odugovlačenju postupka”.

Podsjećajući na praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud je naglasio da načelo „jednakosti oružja”, kao sastavni dio prava na pravično suđenje, podrazumijeva da svaka stranka mora imati stvarnu mogućnost da predlaže dokaze, osporava dokaze druge strane i iznese svoje argumente pod uslovima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj.

Ustavni sud je utvrdio da iz obrazloženja osporenih presuda nije bilo moguće zaključiti da su sudovi na ustavnopravno prihvatljiv način odgovorili na ključne navode podnosioca ustavne žalbe, posebno u dijelu koji se odnosio na osporavanje nalaza sudskih vještaka i zahtjev za njihovim neposrednim saslušanjem.

“Ustavni sud zapaža da se iz obrazloženja osporenih presuda ne vidi da je urađena temeljna analiza na osnovu koje je zaključeno da nije došlo do zagađenja životne sredine i da nije došlo do većih promjena u biodiverzitetu i kvalitetu vode, te da je izostala komparacija uticaja izdatih vodnih dozvola i saglasnosti, s jedne strane, sa Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju privremenog metalnog mosta Uvač 3, Zakonom o vodama i Deklaracijom Skupštine Crne Gore o zaštiti rijeke Tare od 22. novembra 2004. godine, u pogledu zabrane iskopa u rijeci”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Predmet je vraćen Višem sudu u Bijelom Polju na ponovni postupak i odlučivanje, uz obavezu da u novoj odluci otkloni povredu prava na pravično suđenje utvrđenu odlukom Ustavnog suda.

Ovo je još jedan u nizu predmeta u kojima Ustavni sud podsjeća na obavezu borbe protiv nekažnjivosti kada je riječ o zaštiti jezgrovitih prava, poput prava na zaštitu životne sredine, te s tim u vezi sprovođenja djelotvorne istrage u vezi navoda za tešku devastaciju životne sredine.