Cijene energenata su ovog proljeća naglo porasle usled američko-izraelskog napada na Iran i odluke Teherana da preuzme kontrolu nad Ormuskim moreuzom. Teheran je zabranio prolazak brodova povezanih sa SAD, Izraelom i njihovim saveznicima, dok su plovila iz „prijateljskih” zemalja prolazila kroz moreuz u koordinaciji sa iranskom vojskom.

U takvim uslovima, saobraćaj kroz moreuz – koji je prije sukoba činio približno jednu petinu globalnih isporuka nafte – drastično je opao.

Sredinom juna, SAD i Iran su se dogovorili o okviru za pregovore o okončanju rata, koji je takođe predviđao postepenu normalizaciju tranzita kroz moreuz Hormuz. Cijene nafte su naglo pale nakon saopštenja da su SAD i Iran potpisali memorandum o razumijevanju, ali su potom ponovo umjereno porasle uslijed novih neprijateljstava izazvanih pitanjem kontrole nad moreuzom.

Cijene goriva su, u međuvremenu, ostale na povišenim nivoima, što signalizira da inflatorni pritisci koji opterećuju industriju i potrošače – i zabrinjavaju centralne banke – vjerovatno neće u potpunosti popustiti čak i ako se situacija u Ormuskom moreuzu poboljša.

Manjak kapaciteta

Pritisak na tržišta goriva dodatno je pojačan ruskom zabranom izvoza dizela – uvedenom ove nedjelje i na snazi do kraja jula – čiji je cilj obezbjeđivanje snabdijevanja domaćeg tržišta.

Do sada je zabrana važila samo za trgovce, a sada je proširena i na proizvođače, pri čemu vlada napominje da su jedini izuzeci isporuke u okviru međuvladinih sporazuma. Moskva je dosad sklopila takve aranžmane sa članicama Evroazijske ekonomske unije – Bjelorusijom, Kirgistanom, Kazahstanom i Jermenijom – kao i sa Mongolijom i Uzbekistanom.

U takvim uslovima, razlika između cijena goriva i sirove nafte – pokazatelj marži prerade – naglo je porasla.

Rafinerije u Evropi i SAD preplavljene su sirovom naftom iz strateških rezervi, ali i onom sa Bliskog istoka, ističu analitičari.

“Svijetu jednostavno nedostaju kapaciteti da preradi toliku količinu nafte”, objašnjava analitičar kompanije Sparta Commodities, Nil Krozbi, napominjući da bi visoke cijene goriva uskoro mogle da smanje potražnju.

Nakon što je Rusija objavila zabranu izvoza dizela, marže rafinerija za ovo gorivo u Evropi dostigle su u srijedu rekordan nivo od preko 60 dolara po barelu.

Ove nedjelje, u Evropi, benzin je bio skuplji od sirove nafte za približno 41 dolar, što predstavlja najveću razliku još od ljeta 2022. godine.

U međuvremenu, u SAD je pokazatelj profitabilnosti rafinerija 8. jula dostigao rekordnih 64,58 dolara po barelu, prenosi Rojters.

Trka za gorivo

Ruski izvoz dizela i benzina opadao je i prije najnovijeg talasa ukrajinskih napada, spustivši se na rekordno nizak nivo od oko 400.000 barela dnevno, prema podacima analitičke kuće “Kpler”.
Od početka jula, obim ruskog izvoza dizela više je nego prepolovljen u odnosu na taj nivo.

Azijske marže dizela porasle su na najviši nivo u posljednjih oko mjesec dana, što odražava očekivanja trgovaca o smanjenju ponude na zapadnim tržištima, iako se očekuje da će Azija i dalje ostati relativno dobro snabdjevena.

Ruska zabrana izvoza primoraće velike kupce – uključujući Brazil, Tursku i zemlje sjeverne i zapadne Afrike – da potraže alternativne izvore snabdijevanja iz SAD, sa Bliskog istoka i iz Indije.

U tom slučaju, Evropa bi mogla biti prinuđena da se nadmeće za manju količinu goriva, upozorava stručnjakinja Natalija Losada iz konsultantske kuće “Energy Aspects”.

Nestašica dizela došla bi u nezgodno vrijeme za poljoprivrednike širom sjeverne hemisfere, koji se suočavaju sa višim troškovima goriva pred jesenju sezonu žetve.

Niske zalihe

Marže rafinerija za benzin takođe su naglo porasle uslijed naznaka slabijeg snabdijevanja na početku ljetnje sezone vožnje na sjevernoj hemisferi.

Zalihe benzina u SAD pale su na najniži nivo za taj period godine još od 2021. godine, tokom nedjelje koja je završena 3. jula, prema nedjeljnim podacima Ministarstva energetike SAD.

U Aziji su niski nivoi zaliha održali cijene visokim, uprkos spekulacijama o povećanim isporukama iz Kine.

Ukupne zalihe naftnih derivata zemalja članica OECD-a su se blago oporavile od proljeća, ali su i dalje ispod prosjeka za period 2015–2019, što signalizira da ponuda na globalnom tržištu samo neznatno premašuje potražnju i ukazuje na ranjivost na potencijalne nove poremećaje u snabdjevanju.