Njegovu izjavu prenosimo integralno:
„Četvrti avgust za svakog Srbina predstavlja datum bolne tišine – datum kada svi mi, bar na trenutak, postajemo Krajišnici. Toga dana sjećamo se nepreglednih kolona našeg naroda, prinuđenog da napusti svoja vjekovna ognjišta, svetinje i grobove predaka, ne ponijevši sa sobom ništa osim žive glave i molitve na usnama.
To je dan kada se podsjećamo na to šta se događa kada netrpeljivost preovlada među narodima koji su dijelili istu državu i kada iz dubokih, starih rana prokulja mržnja. Ali to je i dan kada treba da se prisjetimo posledica nerazumijevanja i nesloge u srpskom narodu.
Danas se sjećamo naše braće Krajišnika i izražavamo im najdublje poštovanje. Proživjevši još jednu od velikih seoba svojstvenih istoriji našeg naroda, oni su svojim primjerom pokazali neuništivost srpskog duha i snagu našeg naroda da opstane i u najtežim vremenima.
Srbima u Crnoj Gori srce je ispunjeno što je naša zemlja tog mračnog avgusta 1995. godine, iako geografski mala, mogla da primi dio naših izgnanika i pruži pomoć braći u nevolji.
Zbog svega navedenog, trajna obaveza političkih predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori jeste da čuvaju mir, suživot i slogu. Na tim vrijednostima počiva izgradnja bolje budućnosti za nove naraštaje, koji će biti zahvalni svojim precima što su uspjeli da sačuvaju zdrave tradicionalne vrijednosti našeg naroda, istovremeno gradeći zemlju slobodnih, srećnih i bogatih ljudi.“
