“Plate treba da rastu, ali održivo mogu rasti samo zajedno sa produktivnošću, investicijama i profitabilnošću preduzeća. Ovdje se administrativno propisuje ogroman rast troškova u ekonomiji niske produktivnosti, malih marži i velike zavisnosti od turizma. To nije model dugoročnog razvoja”, izričit je Grgić.
Nekadašnjeg direktora Agencije za investicije posebno zabrinjava ambijent u kojem se ovako ambiciozan plan najavljuje.
“Nijesmo imali suštinske reforme koje bi unaprijedile poslovni ambijent ili makar usmjerile ekonomiju ka strukturnim promjenama. Naprotiv, loše prakse su nastavljene, neke su intenzivirane, a neke čak i legalizovane. Imamo nikad glomazniji državni aparat, sve složeniji pravni okvir i sve sporiju državnu administraciju. Nijesmo unaprijedili ni sistem planiranja i izgradnje infrastrukture – i dalje radimo sporo i loše. Zbog toga Vlada privredi ne ostavlja mnogo prostora za optimizam”, rekao je Grgić.
Istakao je da će najviše biti pogođena mala i mikro preduzeća.
“Mnoga od njih neće moći da povećaju cijene dovoljno da pokriju nove troškove. Mikropreduzeća su i tokom 2025. godine, posmatrana ukupno, poslovala sa gubitkom. Mala preduzeća jesu zabilježila pozitivan rezultat, ali samo zato što je grupa od 99 najuspješnijih firmi ostvarila ogroman profit i tako pokrila lošiji rezultat ostalih. Posljedice mogu biti smanjenje broja zaposlenih, prelazak dijela poslovanja u sivu zonu, ubrzana automatizacija i zatvaranje najmanje profitabilnih firmi. Za mnoge od njih ovo neće biti pitanje manje zarade, već opstanka”, smatra nekadašnji savjetnik predsjednika države Jakova Milatovića.
Po njegovoj procjeni, kada se saberu gubitak doprinosa od 350 miliona, rast penzija i zarada u javnom sektoru i nove obaveze lokalnih samouprava i državnih preduzeća, ukupan direktan i indirektan fiskalni teret “Euro modela” mogao bi se približiti milijardi eura.
“Ministarstvo finansija moralo bi da ima detaljnu analizu. Međutim, shvatamo da nije bilo uključeno u sam proces i da nije procijenjeno koliko će samo povećanje zarada na državnom i lokalnom nivou dodatno opteretiti javne finansije. Mi, dakle, imamo izvjesne rashode, ali još nemamo pouzdanu procjenu ukupnog troška”, ukazao je Grgić.
Prema njegovom mišljenju “Euro model”, kojim je predviđeno povećanje minimalnih plata na 1.000, 1.250 i 1.400 eura, zavisno od školske spreme, nije održiv ako se govori u terminima fiskalne neutralnosti.
“Imate sigurne rashode, dok se prihodi svode na povećanje i preraspodjelu postojećih prihoda, uz veliku komponentu “očekivanja” i pretpostavki, poput povratka dijaspore, rasta ekonomije… Trajne obaveze valja planirati trajnim i pouzdanim prihodima, uz dodatno povećanje ekonomske aktivnosti. Neminovno je da će doći o rasta potrošnje, ali to neće automatski proizvesti stabilan i dugoročan rast. Efekti programa “Evropa sad 2″ uče nas tome: kratkoročno ubrzanje rasta, a zatim povratak na pređašnje stanje. Jedan dio izgubljenih prihoda vratiće se kroz veću naplatu PDV-a i kroz inflaciju, koja će nominalno povećavati prihode budžeta. Međutim, to nije dovoljno da trajno finansira ovoliki rast obaveza, niti može ići unedogled, jer se smanjuje konkurentnost ekonomije i dolazi do zastoja”, istakao je Grgić.
On je naglasio da se minimalne zarade administrativno određuju u velikom broju država i da je naravno riječ o političkoj odluci.
“Međutim, u uređenim ekonomijama postoji institucionalna svijest da se ne može ići izvan onoga što privreda može da podnese. Zato se do odluke uglavnom dolazi kroz kompromis na tromeđi između Vlade, sindikata i privrede. Kod nas, čini se, nijesu bile uključene ni ključne institucije unutar same Vlade. Veoma je teško pronaći uspješan primjer u kojem su minimalne zarade podignute na nivo prosječne zarade, ili iznad njega, bez odgovarajućeg rasta produktivnosti i drugih ekonomskih parametara. Kada plate duže rastu brže od onoga što ekonomija proizvodi, razliku na kraju neko mora platiti – kroz više cijene, manju zaposlenost, pad profita ili budžetski deficit. Ovakav “Euro model”, u kojem se doprinosi ukidaju bez jasno definisanog novog penzionog sistema, ne postoji nigdje u Evropi. Konačno, nijedna država nije postala bogatija ili se brže razvijala tako što je zakonom povećavala plate van onoga što ekonomija može da podnese”, ističe Grgić.
Do inflacije će, po njegovim riječima, izvjesno doći.
Sagovornik naglašava da je posebno važno to što se najavljenim programom praktično obesmišljava postojeći penzioni sistem zasnovan na doprinosima i međugeneracijskoj solidarnosti.
“Legitimno je predložiti drugačiji model, finansiran iz opštih poreza, ali se onda mora jasno reći da mijenjamo penzioni sistem i predočiti kako će on biti finansiran u narednih dvadeset ili trideset godina. Mi još nemamo dugoročnu projekciju penzionog sistema, koja je bila obećana prilikom predstavljanja programa “Evropa sad 2″. Sjećate se kada se pričalo o tkz. Drugom stubu penzionog sistema, trećem itd. Čini se da se time niko ozbiljno ne bavi i da je budućnost penzionog sistema prepuštena inerciji”, ocijenio je Grgić.
Vlada se ničega dosljedno ne drži
Po Grgićevim riječima, navikli smo na reforme usred fiskalne godine i mimo Fiskalne strategije.
“Premijer Milojko Spajić ima izuzetno nonšalantan način upravljanja, a često se sve svodi na improvizaciju i veliko nepoznavanje normi i nepoštovanje institucija. Ne postoji nijedan proklamovani princip kojeg se vlada dosljedno drži. Danas se govori o predvidivosti poslovnog ambijenta, a sjutra se predlaže upravo suprotno. Danas nema novca za povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta, a sjutra se zarade povećavaju za 50 odsto. To stvara ambijent potpune ekonomske nepredvidivosti”, ukazao je Grgić.
Prema njegovim riječima, negativni efekti uopšte se ne adresiraju.
“Umjesto odgovora nudi se propaganda: kada neko upozori na eventualno posljedice kroz inflaciju, kaže se da “privreda otima radnicima” ono što im tobože daje Vlada (relikti socijalizma); kada se postavi pitanje odakle će doći novac, odgovor je da se “uzima lopovima” (relikti 1948. godine). Iako je “uzimanje lopovima” nadležnost suda, a nije da su se nešto proslavili u tom segmentu. To je banalna, ali potencijalno efikasna populistička matrica, jer svakoga ko traži računicu unaprijed svrstava među protivnike većih plata ili zaštitnike privilegovanih”, istakao je Grgić.
