Obraćanje Koprivice prenosimo u cjelosti:

“Pokušaj zamjene teza u kojem se legitimne i zakonite radnje pravosudnih organa pokušavaju predstaviti kao politikanskoponašanje izvršne vlasti je providan, retrogradan i apsolutno neprihvatljiv. Izjave i najave krivičnog gonjenja onih koji rade svoj posao u ime države ne predstavljaju ništa drugo do otvoreni pokušaj zastrašivanja nezavisnih institucija i vraćanja u eru kada su pojedinci bili iznad zakona, a institucije služile kao privatni aparat, ali te riječi jesu apsolutno bezvredne.

Građani Crne Gore i naši međunarodni partneri moraju da znaju sljedeće činjenice:

Slučaj Telekom nije politički konstrukt, već korupcionaški slučaj sa međunarodnim pečatom. Podsjećamo da su još 2011. godine američki istražni i regulatorni organi zvanično utvrdili da je tokom privatizacije crnogorskog Telekoma 2005. godine isplaćeno preko 7 miliona eura mita crnogorskim funkcionerima i članovima njihovih porodica. Pokušaj da se utvrđivanje istine nakon više od dvije decenije opstruira i proglasi političkim progonom predstavlja uvredu za pravdu i za sve građane ove zemlje. I građani i Evropska unija od naše države s pravom zahtijevaju mjerljive rezultate, a ne politiku guranja pod tepih slučajeva visoke korupcije pod različitim izgovorima.

Nakon stava sudova da nije zastareo predmet Telekom, ostaje pitanje kako šef bivšeg režima, nakon izjave od 6.avgusta 2025 godine da “zastara krivičnih djela nije suštinski razlog odbacivanja krivične prijave već je razlog za odbacivanje nepostojanje krivičnog djela“ odjednom sad bježi od toga da se utvrdi da li je bilo krivičnog djela? Ako nema krivičnog djela, kako je tvrdio, zašto se branio ćutanjem na današnjem saslušanju?

Odluka institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da preuzme gonjenje, shodno članu 59 Zakonika o krivičnom postupku i profesionalan stav Krivičnog vanpretresnog vijeća Višeg suda da u ovom predmetu nema zastare, dokaz su da institucije Crne Gore konačno počinju da funkcionišu u punom kapacitetu, po zakonu i u javnom interesu, i niko ne može biti izuzet od primjene zakona.

Tvrdnje odbrane o navodnom zalasku Vlade u krivičnu zonu su pravno neutemeljene i služe isključivo za skretanje pažnje sa suštine postupka, sa pohare i neodgovorenih pitanja o tome zašto je prihvaćena ponuda suprotna uslovima tendera, zašto su “konsultantima” legle pare na inostrane račune, gdje su dokazi o konsultantskim uslugama, zašto su ugovori antidatirani, zašto su fabrikovane potvrde o izvršenju konsultantskih ugovora, šta piše u zapisniku sa tajnog sastanka 12.januara 2005 godine i slično.

Ova Vlada se ne miješa u rad sudstva i tužilaštva, ali čvrsto stoji iza svakog državnog organa koji štiti imovinu Crne Gore od pohare i korupcije.

Umjesto što Đukanović grozničavo upozorava na navodni protivzakonit uticaj Vlade na rad pravosuđa i pokušava da se sakrije iza taktike ćutanja pred sudom, gospodinu Đukanoviću bi bilo daleko bolje da se duboko zabrine i za ona krivična djela koja po međunarodnom i domaćem pravu nikada ne zastarijevaju. Pozivamo ga da osvježi pamćenje i zabrine se za pravne posledice svoje uloge, političku i komandnu odgovornost sa pozicija koje je pokrivao tokom mračnih devedesetih godina, a koje se odnose na ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore i u njenom okruženju. Pravda i istorija ne zaboravljaju, a zakonski instituti nezastarijevanja teških zločina opominju da niko ne može vječno bježati od odgovornosti za stradanja nevinih, niti to breme ostavljati onima koji nijesu odgovorni.

Država više nikada neće biti autoritativni štit za bilo čije interese koji služe izbjegavanju odgovornosti. Autoritativna država na koju se gospodin Đukanović poziva je iza nas, pred nama je era vladavine prava u kojoj niko, bez obzira na bivše ili sadašnje funkcije, ne može i neće biti zaštićen od zakona, bilo da je riječ o privatizacijama iz dvijehiljaditih ili odgovornosti za dešavanja iz devedesetih.

Nezavisni organi imaju punu podršku Vlade da bez straha, pritisaka i ucjena, nepristrasno procesuiraju svaki slučaj visoke korupcije i kršenja zakona do kraja.

Vrijeme u kojem su se višemilionske afere i ratne sjenke prikrivale političkim uticajem je nepovratno završeno.

Najveća zabluda bivših centara moći jeste uvjerenje da se država može izgubiti na izborima, ali da se institucije i dalje mogu smatrati sopstvenim vlasništvom. Vrijeme nedodirljivih je prošlo. Crna Gora mora biti država zakona, a ne država privilegovanih. Što se prije suoče sa tim, to bolje i po njih same”.