Kristijano Ronaldo završio je reprezentativnu karijeru i nakon više od dvije decenije odlučio da se oprosti od dresa Portugala. Jedan od najboljih fudbalera svih vremena objavio je emotivnu poruku u kojoj je potvrdio da je došao trenutak da broj sedam prepusti novim generacijama.
Ronaldo je za nacionalni tim debitovao u avgustu 2003. godine, a tokom 23 godine upisao je rekordna 234 nastupa i postigao 146 golova. Kao kapiten predvodio je Portugal do istorijske titule prvaka Evrope 2016. godine, a reprezentaciji je pomogao i da osvoji Ligu nacija 2019. i 2025. godine.
U oproštajnoj poruci Ronaldo se obratio portugalskom narodu, ističući da dres sa brojem sedam nikada nije doživljavao kao nešto što pripada isključivo njemu. Naglasio je da je tokom 23 godine imao privilegiju i odgovornost da ga nosi, brani boje svoje zemlje i predstavlja Portugal na stadionima širom svijeta.
Osvrćući se na reprezentativnu karijeru, Ronaldo nije želio da govori samo o utakmicama, golovima, rekordima i trofejima. Posebno je izdvojio ljude koji su svih tih godina bili uz njega, navijače koji su ga podržavali širom svijeta i milione Portugalaca sa kojima je dijelio uspjehe i razočaranja.
Istakao je da je uvijek pokušavao da pomjera sopstvene granice, da pobjeđuje, bude najbolji i ispisuje istoriju. Bilo je, kako je naveo, nezaboravnih pobjeda, ali i poraza koji su ostavili bolne uspomene. Priznao je da je i sam griješio i da nije uvijek uspijevao da ispuni očekivanja navijača, ali da nikada nije izgubio ponos zbog činjenice da predstavlja Portugal.
Jedna od najvažnijih poruka njegovog oproštaja odnosila se na nasljeđe koje ostavlja iza sebe. Ronaldo je podsjetio da golovi vremenom padaju u zaborav, da trofeji završavaju u muzejima i da rekordi prije ili kasnije budu oboreni, ali da postoji nešto što vrijeme ne može izbrisati – mjesto koje čovjek zauzima u srcima ljudi.
Zahvalio je saigračima na zajedničkim trenucima, zagrljajima, pobjedama i porazima, naglašavajući da nijedan kapiten ne može sam da gradi istoriju. Posebnu zahvalnost uputio je trenerima, ljekarima, fizioterapeutima, članovima stručnih štabova i svim ljudima koji su radili iza scene, a bez kojih uspjesi reprezentacije ne bi bili mogući.
Nije zaboravio ni porodicu, kojoj je zahvalio na razumijevanju zbog brojnih odsustava, odricanja i trenutaka u kojima je reprezentacija zauzimala veliki dio njegovog života.
U završnom dijelu poruke opisao je sliku koju će, kako kaže, zauvijek nositi sa sobom – trenutak kada počinje intoniranje portugalske himne. Tada, gledajući saigrače i tribine na kojima su djeca, roditelji, bake, đedovi i navijači koji su doputovali izdaleka, nestaju sve razlike. Ostaje samo jedna zajednička ljubav – Portugal.
Ronaldo je poručio da će nastaviti da prati reprezentaciju, raduje se njenim pobjedama i proživljava sve emocije zajedno sa navijačima, iako više neće biti dio nacionalnog tima na terenu.
Na kraju je istakao da je cijelog života radio kako bi postao najbolji fudbaler svijeta, ali da danas najvećom pobjedom smatra to što je dobio priliku da predstavlja, kako je rekao, najbolju zemlju na svijetu.
„Portugal će zauvijek biti dio mene“, poručio je legendarni fudbaler, stavljajući tačku na jednu od najvećih reprezentativnih karijera u istoriji fudbala.
