Sve opštine u Crnoj Gori nalaze se u stadijumu demografske starosti, od kojih je devet u stadijumu najdublje demografske starosti – osam na sjeveru i jedna u centralnom regionu, Cetinje, kažu u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

„Mi imamo sve manji broj mladih i sve manji broj onih koji treba da rade. To dalje znači, recimo, u sjevernom regionu i manji broj radnih mjesta, manji broj mogućnosti za zapošljavanje, manje prilika, manju mogućnost za ostvarivanje nekog pozitivnog tržišta. To sve stvara manje, da kažem, usluga za mlade i dalje podstiče iseljavanje“, kazala je Mileva Popović Brajušković.

Podaci Monstata govore da se smanjuje broj rođenih, a raste broj preminulih. Prema preliminarnim podacima za 2026. godinu, slika se čini malo boljom. U prvih sedam mjeseci, u odnosu na isti period prošle godine, zabilježeno je povećanje prirodnog priraštaja za 203.

U Ministarstvu, ipak, skreću pažnju na dugoročne trendove.

„Ja ću podsjetiti da smo u toku prošle godine zabilježili istorijski minimum broja rođenih otkako pratimo podatke vitalne statistike. Ako imamo jedan takav trend, to nam jasno govori da nemamo neki razlog za optimizam, iako imamo pozitivnu vrijednost prirodnog priraštaja u ovom trenutku“, kazala je Popović-Brajušković.

Prirodni priraštaj u 2025. godini u odnosu na 2024. smanjen je za 136. Prema objašnjenju Monstata, na takav trend uticali su smanjen broj rođenih, a posebno rast broja preminulih. Broj živorođenih smanjen je za 52, dok je broj umrlih povećan za 84.

„Zbog toga je prirodni priraštaj smanjen sa 648 na 512. Dakle, u ovom godišnjem poređenju rast broja umrlih doprinio je smanjenju prirodnog priraštaja sa približno 62 odsto, a pad broja živorođenih sa oko 38 odsto. Za zaključak o dugoročnim uzrocima potrebno je posmatrati dužu vremensku seriju“, navode iz Monstata.

Dok Podgorica bilježi prirodni priraštaj od 800, u Pljevljima je broj umrlih prošle godine bio veći od broja rođenih za 218. Ova razlika nije samo statistički podatak – ona otvara pitanje budućnosti lokalnih zajednica, starenja stanovništva i uslova u kojima mladi odlučuju da li će ostati ili otići.

Popović-Brajušković smatra da bi decentralizacija administracije i preraspodjela novca mogle da omoguće ravnomjerniji regionalni razvoj i distribuciju stanovništva.

„Imamo taj problem da na sjeveru imamo prazne škole, prazne vrtiće, a sa druge strane u Podgorici imamo prebukiranost. I zaista moramo da razumijemo da je stanovništvo najvažniji resurs svakog prostora, jer ako nema stanovnika, onda nam je uzalud i što imamo škole i puteve i bolnice, ako nema ljudi koji bi ih pohađali i koristili“, kazala je Popović-Brajušković.

Pitanje demografije istovremeno je i pitanje održivosti i ekonomije, poručuje Popović-Brajušković. Zato su, kako naglašava, neophodne dugoročne mjere i međuresorni pristup u kojem svako treba da preuzme svoj dio odgovornosti kako bi se došlo do konkretnih rezultata.