Koji su u ovom momentu najveći izazovi vezani za privremeno zatvaranje Poglavlja 27?
Ćulafić: Kada govorimo o najvećim izazovima u ovom momentu vezanim za privremeno zatvaranje Poglavlja 27, važno je istaći da ovo poglavlje predstavlja jedno od najzahtjevnijih u pregovorima, kako zbog obima pravne tekovine, tako i zbog značajnih finansijskih ulaganja potrebnih za njegovu punu implementaciju.
Crna Gora je svjesna obima tehničkih i finansijskih obaveza koje iz njega proizilaze. Procjene ukazuju da su za punu implementaciju potrebna ulaganja koja prelaze tri milijarde eura, dok je u toku izrada detaljne finansijske analize koja će precizno definisati ukupan iznos. Upravo ovi finansijski i tehnički zahtjevi predstavljaju jedan od ključnih izazova u procesu zatvaranja Poglavlja 27.
Međutim, izazovi nijesu samo administrativne ili finansijske prirode, već podrazumijevaju i sprovođenje vrlo konkretnih promjena koje građani osjećaju u svakodnevnom životu.
U oblasti upravljanja otpadom, izazov je uspostavljanje uređenog sistema bez divljih deponija, uz povećanje nivoa reciklaže i smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu. Kada je riječ o kvalitetu voda, izazov je obezbijediti sigurnu i čistu vodu za piće, kao i očuvanje rijeka i mora, što je važno i za zdravlje građana i za razvoj turizma. U oblasti zaštite od buke, potrebno je unaprijediti planiranje prostora i kontrolu izvora buke, kako bi se obezbijedila kvalitetnija životna sredina u urbanim zonama.
Kada govorimo o hemikalijama, izazov je usklađivanje sa strogim standardima Evropske unije, što podrazumijeva bolju kontrolu supstanci u proizvodima i industriji, u cilju zaštite zdravlja građana. U oblasti zaštite prirode, jedan od ključnih izazova je očuvanje biodiverziteta i prirodnih staništa, uz istovremeno omogućavanje održivog ekonomskog razvoja. Poseban izazov predstavlja i usklađivanje sa Direktivom o ekološkom kriminalu, kao i unapređenje Krivičnog zakonika, kako bi se obezbijedilo da zagađivači snose odgovornost kroz strože kazne i efikasniju primjenu zakona.
Ipak Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera je uredno i u predviđenim rokovima dostavilo Evropskoj komisiji potrebne pakete zakona, podzakonskih akata i strateških dokumenata, koji kompletno preostalo potrebno zakonodavstvo Evropske unije transponuju u naš pravni sistem.
Već nekoliko dana aktuelna je priča o otvaranju spalionce za zaražene životinje u Nikšiću. Kakav je Vaš stav o tome? Da li je isplativije graditi spalionicu u Crnoj Gori ili odvoziti zaražene životinje u spalionice u regionu, ako je to uopšte bezbjedno?
Ćulafić: Mogućnost izgradnje postrojenja za uništavanje zaraženih životinja u zoni nikšićke Željezare u ovom trenutku se razmatra kao realna opcija, pri čemu je važno naglasiti da bi se radilo o savremenom sistemu koji ispunjava najviše standarde zaštite životne sredine i zdravlja ljudi. Upravo takav pristup je ključan kako bi se otklonile sve eventualne bojazni javnosti. Sa aspekta dugoročne održivosti, izgradnja spalionice u Nikšiću može predstavljati efikasnije i isplativije rješenje za Crnu Goru, imajući u vidu da bi se na taj način smanjili troškovi transporta, ubrzalo reagovanje u kriznim situacijama i obezbijedila veća samostalnost sistema.
Odvoz zaraženih životinja u postrojenja u regionu može biti privremena mjera, ali nosi određene logističke i biosigurnosne izazove, posebno u situacijama povećanog rizika od širenja zaraznih bolesti. Istovremeno, razuzmijem i zebnje dijela stanovnika zbog, moguće je, nedovoljne informisanosti o samom projektu, te sam, stoga, i ranije govorio da mislim da resorni ministar poljoprivrede, predsjednik Opštine Nikšić i predstavnici EPCG-a, treba da povedu dijalog i pronađu održivo rješenje, koje će biti u najboljem interesu građana i države.
Svjetska banka nedavno je odobrila kredit od 40 miliona eura Crnoj Gori za upravljanje otpadom. Taj projekat obuhvata i sanaciju oko 11 hektara kontiminiranog zemljišta na bivšoj lokaciji Kombinata aluminijuma (KAP) u Zeti. Kada možemo očekivati završetak tog projekta, kao i sanaciju bazena crvenog mulja?
Ćulafić: Nakon dužih, ali uspješnih pregovora odobren je kredit od 40 miliona evra Crnoj Gori za unapređenje sistema upravljanja čvrstim otpadom i podizanje kvaliteta života naših građana. Riječ je o važnom razvojnom iskoraku kojim se započinje nova faza sveobuhvatne modernizacije sektora otpada, u skladu sa standardima Evropske unije. Kroz ovaj projekat biće izgrađen Regionalni centar za upravljanje otpadom u Nikšiću, koji će obezbijediti savremeni tretman, reciklažu i kompostiranje otpada za više opština. Time će se značajno smanjiti oslanjanje na deponovanje i stvoriti uslovi za povećanje stope reciklaže.
Projekat obuhvata sanaciju zatečene deponije koja se prostire na oko 11 hektara zemljišta, na bivšoj lokaciji KAP-a, u Zeti, čime se započinje sistemsko rješavanje višedecenijskog ekološkog problema i neutralisanje rizika po zdravlje građana i životnu sredinu. Uzimajući u obzir generalno zatečeno stanje opreme u lokalnim komunalnim preduzećima u Crnoj Gori, važno je što se jedna od komponenti projekta odnosi i na nabavku opreme za komunalna preduzeća, kako bi lokalne službe imale kapacitete da odgovore savremenim zahtjevima upravljanja otpadom.
Državnim planom upravljanja otpadom isključili smo mogućnost budućeg odlaganja opasnog otpada u zoni KAP-a, čime je napravljen konkretan i odlučan korak ka unapređenju životne sredine u Zeti. Zabrana odlaganja otpada na toj lokaciji, uz remedijaciju postojećeg odlagališta, znači da ovaj, naslijeđeni, problem, koji je plod apsolutnog nemara za životnu sredinu, a time i za zdravlje, rješavamo trajno. Uostalom, to je i jedan od zaključaka Vlade Crne Gore, koji realizujemo.
Pripremni radovi na sanaciji neuređenog odlagališta otpada na lokaciji u zoni KAP-a, planirano je da počnu tokom jeseni ove godine, a završetak je projektom planiran u roku od tri godine.
Da li imate podatak koliki su prihodi Eko-fonda od početka godine po osnovu naknada koje trgovci plaćaju za kese deblje od 50 mikrona. Da li se i dalje smanjuje korišćenje kesa i da li ih je manje na otpadu?
Ćulafić: U skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom i Uredbom o naknadi koju plaća prodavac lagane plastične kese za nošenje debljine zida preko 50 mikrona, prodavci su u obavezi da obračunavaju i plaćaju naknadu za kese koje stavljaju u promet. Ova naknada se, na osnovu izdatih rješenja Agencije za zaštitu životne sredine, uplaćuje na poseban račun Fonda za zaštitu životne sredine (Eko-fonda), u skladu sa važećim propisima.
Mjera se primjenjuje od novembra 2024. godine, kao dio šire politike smanjenja upotrebe plastike i unapređenja sistema upravljanja otpadom, koju sprovodi Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. Eko-fond raspolaže podacima da ukupan iznos naplaćenih sredstava po ovom osnovu, za period od novembra 2024. godine zaključno sa 31. martom 2026. godine, iznosi 1.796.588,38 eura.
Važno je naglasiti da Eko-fond, naplatom naknade po ovom osnovu ne ostvaruje izvorni poslovni prihod, niti dobit, odnosno zaradu. Riječ je o namjenskim javnim sredstvima koja se koriste isključivo za finansiranje aktivnosti od javnog interesa – prije svega kampanja, edukacije i mjera usmjerenih na smanjenje upotrebe plastičnih kesa.
Neka istraživanja pokazuju da je u Crnoj Gori ranije korišćeno 100 plastičnih kesa po stanovniku, a sada istraživanja pokazuju da se upotrebljava oko 65, što pokazuje da mjere MERS-a već daju prve i konkretne rezultate, iako smo svjesni da se plastične kese i dalje koriste, i da u tom smislu naredne odluke moraju biti još snažnije.
Čedomir Popović, i njegova kompanija “Carine”, su u Baošićima, za potrebe nove hotelske plaže, zatrpali devet metara mora. S obzirom na to da je Agencija za zaštitu životne sredine procijenila da nije potrebno raditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, da li će se sve zaustaviti na tome ili Ministarstvo na čijem ste čelu planira da preduzme nešto tim povodom, budući da je logično da taj potez mora imati nekog uticaja na morsku sredinu?
Ćulafić: Kada je riječ o radovima u Baošićima, svaki zahvat u obalnom području mora se sagledavati kroz zaštitu javnog interesa i očuvanje prirodnih vrijednosti. Aktuelni ambijentalni pejzaž u Boki Kotorskoj ne smije se narušavati i lično se zalažem da se to područje sačuva. Lično sam mišljenja da je u slučaju ovakvog projekta bilo cjelishodno zahtijevati izradu Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu, što sam, uostalom, nedavno javno i kazao.
Ipak, Agencija za zaštitu životne sredine, kao prvostepeni organ, je procijenila da u ovom slučaju nije potrebno raditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. To, naravno, ne znači da nadležne institucije, a posebno ekološka inspekcija, neće pratiti situaciju na terenu. To su već radili i podnijeli odgovarajuće prijave zbog nepoštovanja mjera iz rješenja Agencije za zaštitu životne sredine. Dakle, procedure koje su propisane se moraju poštovati, a one, po prirodi stvari, u oblasti životne sredine, idu u smjeru očuvanja i zaštite prirode.
Je li Botun zavrsena priča i može li bilo šta zaustaviti tu gradnju? Kakva se dinamika izgradnje sličnih postrojenja očekuje u drugim gradovima?
O projektu u Botunu sam u više navrata govorio i ranije, ukazujući na potrebu pravovremenog dijaloga sa lokalnim stanovništvom i kvalitetnije komunikacije o samom projektu. Smatram da je upravo nedostatak jasne i kontinuirane komunikacije, uz česte promjene stavova, doprinio nepovjerenju i nepotrebnim tenzijama između građana i nadležnih institucija. Takođe sam upozoravao na rizike u vezi sa garancijama koje je država preuzela, jer bi eventualno odustajanje od projekta moglo imati ozbiljne finansijske posljedice po budžet Crne Gore. U tom kontekstu, važno je naglasiti da je početak realizacije projekta u predviđenim rokovima doprinio očuvanju značajnih finansijskih sredstava.
U ovom trenutku, projekat je započet i realizacija je u toku. Kako je saopštio direktor podgoričkog gradskog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“, Aleksandar Nišavić, u toku je izgradnja najvažnijih djelova sistema za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu i do sada je završeno oko 20 odsto projekta. Planirano je da do kraja godine budu završeni svi objekti u takozvanoj „sivoj fazi“, nakon čega slijedi ugradnja opreme i izvođenje radova u skladu sa predviđenom dinamikom, kako bi projekat bio završen do sredine 2028. godine.
Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kada se realizuju u skladu sa standardima, imaju za cilj unapređenje životne sredine, a pozitivni primjeri iz prakse to i potvrđuju. S tim u vezi, očekujem da i projekat u Botunu donese iste ili bolje rezultate, uz striktno poštovanje svih propisanih mjera. Vlada Crne Gore se obavezala da će nakon izgradnje obezbijediti redovan monitoring, i ukoliko se pokaže prekomjeran negativan uticaj na životnu sredinu, postrojenje neće biti u funkciji. Kada je riječ o mogućnosti zaustavljanja radova, u ovoj fazi projekta to bi imalo ozbiljne pravne i finansijske posljedice, zbog čega je ključno da se proces nastavi uz punu transparentnost i kontrolu.
Što se tiče dinamike izgradnje sličnih postrojenja u drugim gradovima, ona će zavisiti od potreba lokalnih samouprava, dostupnih finansijskih sredstava i spremnosti zajednice da učestvuje u dijalogu, ali je jasno da Crna Gora mora nastaviti sa razvojem ovakve infrastrukture kako bi dostigla evropske standarde u oblasti zaštite životne sredine.
Da li imate nove podatke o nelegalnoj eksploataciji šljunka, koliko je u protekloj godini podnijeto krivičnih prijava i kakav je plan borbe protiv “šljunkarske mafije”?
Ćulafić: Crna Gora prepoznaje ekološki kriminal i posvećena je njegovom suzbijanju kroz unapređenje zakonodavstva, jačanje institucionalnih kapaciteta, formiranje specijalizovanih timova, međunarodnu saradnju i aktivno uključivanje građana u zaštitu prirodnih resursa. Istakao bih inicijativu potpredsjednika Vlade Aleksa Bečić da se u okviru Sektora za borbu protiv kriminala formira organizaciona jedinica, odnosno specijalizovani tim koji će se isključivo baviti borbom protiv ekološkog kriminala.
Na nivou Evropske unije u maju 2024. godine usvojena nova Direktiva o zaštiti životne sredine putem krivičnog prava, kojom se značajno proširuje lista krivičnih djela protiv životne sredine i uvode stroži mehanizmi sankcionisanja počinilaca. Kao rezultat saradnje sa međunarodnim partnerima, usvojena je Informacija o zaključivanju Memoranduma o razumijevanju u oblasti pravosudne i ekološke saradnje između Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, organizacije Expertise France i Francuske razvojne agencije. Važan institucionalni korak predstavlja i odluka Vrhovnog državnog tužioca iz septembra prošle godine o formiranju Operativnog tima za borbu protiv ekološkog kriminala.
Cilj je borba protiv svih vidiova eko-kriminala, jer svaki od njih u istoj mjeri šteti Crnoj Gori. Moram samo, opet, da ponovim da je zbog eksploatacije šljunka budžet Crne Gore oštećen za preko milijardu evra, a zbog eksploatacije šuma oko dvije milijarde evra. Zamislimo samo da je taj novac ostao u budžetu: ne bi bilo nikakve potrebe da se zadužujemo i aktiviramo kredite za infrastrukturne projekte.
Višedecenijska nelegalna eksploatacija šljunka iz korita rijeke Morače značajno je ugrozila izvorište Bolje sestre, što je dovelo do višestrukog smanjenja njegove izdašnosti. Sve analize koje je “Regionalni vodovod Crnogorsko primorje” finansirao u prethodnih deset godina, a koje su sproveli renomirani stručnjaci iz Crne Gore, regiona i Evropske unije, potvrdile su jasnu uzročno-posljedičnu vezu između nekontrolisanog vađenja šljunka i pada izdašnosti ovog izvorišta.
Tokom 2025. godine uloženo je oko milion evra u aktivnosti koje su omogućile uredno vodosnabdijevanje svih opština na crnogorskom primorju, u skladu sa iskazanim potrebama. U narednom periodu prioritet će biti obezbjeđivanje dodatnih količina vode, kako bi se odgovorilo na očekivani rast potražnje.
Imali smo problem izlivanja hemikalija iz Velipolja u Bojanu. Da li je taj problem riješen i šta planirate da radite ako se to ponovi?
Ćulafić: Problem izlivanja tečnosti iz Velipolja u rijeku Bojanu je prepoznat i ozbiljno razmatran. Prema dostupnim informacijama, sprovedena su terenska istraživanja i uzorkovanje vode još u avgustu 2024. godine, pri čemu je potvrđeno prisustvo povećanog nivoa organskog zagađenja i fosfata. Od tada se situacija kontinuirano prati od strane nadležnih nacionalnih i regionalnih organa, a određene mjere su već preduzete u cilju sanacije i kontrole zagađenja. Ipak, proces rješavanja ovog problema je i dalje u toku i ne može se smatrati u potpunosti završenim.
Upravo zbog toga je predloženo formiranje zajedničkog istražnog tima Crne Gore i Albanije, koji će omogućiti detaljniji nadzor, razmjenu podataka i efikasnije reagovanje. Takođe, početkom sljedećeg mjeseca planirana je i posjeta Tirani, u okviru koje će i ova pitanja biti stavljena na agendu.
Kako ocjenjujete stanje kvaliteta vazduha i vode u Crnoj Gori?
Ćulafić: Na osnovu analize podataka iz Državne mreže za praćenje kvaliteta vazduha za period 2020–2024. godina, stanje kvaliteta vazduha u Crnoj Gori karakteriše izražena prostorna diferencijacija po zonama, uz jasno izdvojene probleme u sjevernoj i, dijelom, centralnoj zoni, dok je južna zona generalno u skladu sa važećim i budućim standardima.
U svim zonama uspostavljen je kontinuiran i metodološki usklađen monitoring kvaliteta vazduha, koji obuhvata širok spektar polutanata, što omogućava pouzdanu procjenu stanja i trendova. Pored polutanata, čije se koncentracije mjere u vazduhu i za koje su podaci dostupni u realnom vremenu na internet stranici Agencije za zaštitu životne sredine, sadržaj teških metala i benzo(a)pirena u suspendovanim česticama utvrđuje se referntnim analitičkim metodama.
U tom smislu opšta ocjena po zonama bi bila: sjeverna zona kvaliteta vazduha predstavlja najopterećenije područje, centralna zona kvaliteta vazduha pokazuje srednji nivo opterećenja, dok južna zona kvaliteta vazduha ima generalno povoljno stanje kvaliteta vazduha, bez prekoračenja graničnih vrijednosti za ključne polutante.
MERS je pripremilo novi Zakon o zaštiti vazduha, koji je u potpunosti usklađen sa Direktivom (EU) 2024/2881 Evropskog parlamenta i Savjeta o kvalitetu ambijentalnog vazduha i čistijem vazduhu za Evropu. Takođe, Strategija upravljanja kvalitetom vazduha za period 2026–2029. godine nalazi se u završnoj fazi procedure usvajanja.
U pogledu kvaliteta voda, ne bih mogao reći preciznije podatke, jer je to oblast koja je nadležnost ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
