“Čovjek koji je decenijama obmanjivao građane, prikrivao imovinu, koristio državu kao privatni bankomat i manipulisao institucijama koje su morale da ga kontrolišu, a ne da ga štite. Čvrsto vjerujem da ova odluka ASK-a predstavlja tek uvod u ono što mora biti temeljna i beskompromisna istraga imovine Đukanovića i njegove porodice. Ti satovi nijesu suštinski problem, ali oni jesu simbol”, dodaje Leković.

Smatra da je to simbol jedne vlasti koja je živjela u “paralelnom, hladnom, od građana udaljenom svijetu”.

“Vlasti koja je smatrala da je povećanje plata „neodgovorno”, koja je uvodila takse na sve što se moglo oporezovati, koja je gorivo proglasila luksuzom, a običan život građana troškom. To je bila vlast koja je bila daleko od radnika koji su živjeli od minimalca od 193 eura. Daleko od penzionera koji su mjesecima preživljavali sa 147 eura. Daleko od hiljada radnika propalih državnih preduzeća, čiji su životi i sudbine bili kolateralna šteta privatnih aranžmana jedne uske grupe ljudi koju je Đukanović predvodio. U tom svijetu, privilegije su se dijelile šakom i kapom, a odgovornost nikada”, smatra Leković.

Kaže da zbog toga zlatni skriveni satovi govore više nego hiljadu političkih govora.

“Oni nisu samo dokaz luksuza. Oni su podsjetnik na aroganciju, na bahatost i na uvjerenje da je država privatna svojina, a građani samo dekor koji se koristi kad treba napuniti budžet. Đukanovićevi satovi još uvijek rade i otkucavaju. Ali vrijeme njihove moći je definitivno prošlo. Ako već u nečemu moraju biti tačni neka budu u tome”, navodi Leković i zaključuje:

“Da su institucije radile barem upola precizno kao što otkucava jedan njegov skupocjeni sat, Crna Gora bi danas izgledala kao Švajcarska, a ne kao zemlja koja tek sada raskida sa sjenkama prošlosti”.