Saopštenje prenosimo u cjelosti:
U nastavku ćemo se kratko osvrnuti samo na neke djelove iz dokumenta nazvanog studija kojima se neosnovano pokušava narušiti ugled i nezavisnost Suda.
- Apsolutno je neprihvatljivo, i ustavnim sudovima nepoznato, da se nad jednom vrhovnom institucijom ustavnog sudstva uspostavi, kako se preporučuje, stalni mehanizam nezavisnog monitoringa, koji bi uključivao aktere izvan same institucije. Ustavni sud uvažava svaku kritiku i sugestiju, ali je neprimjereno „čuvaru” Ustava dodjeljivati stalno kontrolno tijelo, suprotno propisima i praksi evropskih i svjetskih ustavnih sudova.
- Netačna je tvrdnja da su nepoznati kriterijumi redosljeda rješavanja predmeta, kao i metodi kojima se Ustavni sud rukovodi u definisanju prioritetnih slučajeva. Sa svake sjednice se objavljuju saopštenja iz kojih se može vidjeti da se predmeti rješavaju po redosljedu prispjeća, odnosno odlučuje se prvo o najstarijim predmetima, dok su prioriteti definisani Poslovnikom o radu i od tog rješenja se ne odstupa.
- Netačna je tvrdnja da je veća ažurnost rada Ustavnog suda „samoprocjena čelnih ljudi”, te da se ne može potvrditi veća efikasnost, jer samo podatak da na današnji dan nema neriješenih ustavnih žalbi starijih od dvije godine govori da se radi o konkretnom i mjerljivom podatku kojem nije potrebna ni samoprocjena ni samopromocija, a što su prepoznali i međunarodni partneri.
- Neosnovano je razmatrati preporuku o ponovnom vraćanju odredbe o maksimalnom roku za odlučivanje u svim vrstama postupaka pred Ustavnim sudom jer je Sud već postigao da u radu nema ustavne žalbe starije od dvije godine dok o predmetima iz oblasti normativne kontrole takođe uporedo odlučuje o najstarijim i o najvažnijim predmetima. Dodatno, predmete ne rješavaju zakonski rokovi već sudije i savjetnici koji nedostaju, ne krivicom suda. Konačno, ova preporuka bi mnogo više smisla imala za neke druge organe, pred kojima sporovi traju i po 5, 10 ili 15 godina.
- Do produbljivanja krize u institucionalnim odnosima između Ustavnog i Vrhovnog suda, kako se navodi u dokumentu, ne može doći jer je dijalog kontinuiran a ocjena „krize” ne može se izvesti iz odlučivanja u jednom predmetu. Dodatno, svaka institucija postupa i odlučuje u okvirima propisanim zakonom i neprimjenjivanje zakona može ići na štetu građana i njihovih ljudskih prava i sloboda.
- Netačna je i paušalna tvrdnja da Ustavni sud nije dostavljao odluke strankama po izbornim žalbama jer sud svaku odluku dostavlja u roku na adresu podnosioca žalbe, osim ukoliko se pošiljka vrati jer iz uobičajenih razloga nije mogla biti uručena.
- Netačna je tvrdnja da Ustavnom sudu prijeti blokada i da može da dođe u situaciju da odlučuje sa samo troje sudija, što bi autori studije znali da su konsultovali propise.
- Netačna je tvrdnja da je „posljednjih nekoliko godina izražen politički pritisak na odlučivanje Ustavnog suda” u vezi izbornih sporova, jer se ne navodi na osnovu kojih podataka i informacija je izveden jedan tako ozbiljan zaključak.
- Netačna je tvrdnja da se Ustavni sud suočava sa „zaostatkom u rješavanju predmeta, naročito u oblasti ustavnih žalbi” jer u okviru te nadležnosti je postignut rezultat koji nema nijedan ustavni sud u regionu.
- Samim tim je nejasno da „poseban rizik predstavlja mogućnost novog talasa masovnih ustavnih žalbi”, te da zbog takvog scenarija „postoji realna opasnost da bi Evropski sud za ljudska prava preispitao djelotvornost ustavne žalbe” jer ovakve ocjene nisu potkrijepljene bilo kakvim podatkom ili informacijom o tome koji sporovi bi doveli do masovnih žalbi i samim tim kako bi Ustavni sud izgubio pred Evropskim sudom djelotvornost ustavne žalbe.
- Netačna je tvrdnja da je Ustavni sud, cijeneći ispunjenost uslova za starosnu penziju sutkinji Dragani Đuranović, na sjednici 27. juna 2024. godine odlučio da nijesu nastupili razlozi za prestanak njene funkcije. Naprotiv, a što se može provjeriti uvidom u saopštenje dostupnim na sajtu, sud je odlučio da „nijesu ispunjeni uslovi za obavještenje predlagača o ispunjenosti uslova za sticanje starosne penzije…”, odnosno nije donijeta odluka da se obavijesti Ustavni odbor. Dodatno, podsjećamo da se Venecijanska komisija nije bavila ustavnošću ovog postupka, ali je dala preporuke u smislu poštovanja procedure za prestanak funkcije i za izuzeće sudija u sopstvenoj stvari, što se u dokumentu CEMI-a uopšte ne pominje, a što je rezultiralo i najavljenim izmjenama zakona.
- Netačna je tvrdnja da „Ustavni sud nikada aktivno nije učestvovao u formiranju svog budžeta” jer se predlog utvrđuje na sjednici suda i sve sudije učestvuju u njegovom pripremanju. Takođe, predstavnici suda svake godine učestvuju u njegovoj pripremi sa predstavnicima izvršne vlasti.
Ustavni sud zaključuje da navedene iznijete tvrdnje, i druge koje nisu pobrojane, nijesu dosljedne niti metodološki utemeljene. Pozivamo na razvoj kulture ustavnosti u kojoj se odluke Ustavnog suda dosljedno sprovode, a kritika njegovog rada ostaje konstruktivna. Transparentnost, odgovornost i dijalog sa institucijama i civilnim društvom treba da jačaju a ne da slabe nezavisnost Ustavnog suda.
