M.T. je proglašen krivim zato što je 6. novembra prošle godine, oko 18.25 časova, na aerodromskoj pisti u naselju Dolac u Beranama, ne pridržavajući se saobraćajnih propisa na putevima, ugrozio saobraćaj i doveo u opasnost živote i tijela ljudi.

“Na način što je bez važeće vozačke dozvole i bez položenog vozačkog ispita upravljao putničkim motornim vozilom, u pravcu naselja P., čiju brzinu kretanja nije prilagodio noćnoj vidljivosti i preglednosti puta bez osvjetljenja, kako bi vozilo blagovremeno zaustavio pred svakom preprekom koju pod datim okolnostima može da vidi ili predvidi i nije upotrijebio zvučni i svjetlosni znak upozorenja, dok je preko širine kolovoza sa lijeve na desnu stranu aerodromske piste prelazila grupa od četiri pješaka, s obzirom na to da je bez tog znaka postojala opasnost nastanka saobraćajne nezgode, već je preduzimanjem trkanja sa povećanjem brzine kretanja svog vozila do postizanja maksimalno moguće brzine od 126, 9 km/h do 134,4 km/h, koja ne osigurava mogućnost zastavljanja intezivnim kočenjem na dužini vidljivosti svjetlosnog snopa, stvorio nesigurno ponašanje u saobraćaju, pri kojem nije mogao vladati svojim postupcima, ni vozilom kojim je upravljao kako bi vožnja bila bezbjedna, usled čega je prednjim branikom i desnim i desnim-ugaonim dijelom vozila udario pješaka, oštećenu maloljetnu I.Š. u predjelu zadnje desne strane potkoljenica”, piše u presudi.

Maljetnicu je, dodaje se, potom preko desnog fara i desno prednjeg dijela poklopca motora nabacio na prednje vjetrobransko staklo u desnom gornjem dijelu i na desnu prednju i središnu stranu krova, nakon čega je sa vozila odbacio na kolovoz po kojem je klizala naprijed, kojom prilikom je kod oštećene, usljed oštećenja po život, važnih moždanih centara zbog preloma vratnih kičmenih pršljenova nastupila smrt.

Okrivljeni je pri tom, kako je saopšteno iz VIšeg suda, u odnosu na osnovno djelo postupao sa eventualnim umišljajem jer je bio svjestan da upravljajući vozilom bez važeće vozačke dozvole i bez položenog vozačkog ispita može ugroziti javni saobraćaj i time dovesti u opasnost život i tijelo ljudi pa je na to pristao, dok je u odnosu na težu posledicu smrt maloljetne oštećene I.Š. postupao sa svjesnim nehatom, jer je znao da njegovim radnjama takve posledice mogu nastupiti ali je olako držao da do toga neće doći, čime je izvršio krivično djelo teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.