Pejaković ističe da su nove tehnologije ubrzale dešavanja u društvu, kao i da da često izostaje svijest o tome kakve posljedice digitalizacija može imati po djecu, sve dok ne dođe do suočavanja sa simptomima, poput kašnjenja u razvoju i nedostatka određenih operativnih vještina.

„Nekad imaju problema i sa govorom, govor kasni, rečenice su siromašne, djeca nemaju koncentraciju, ne trpe dosadu. Dosada je jedno jako korisno osjećanje, i ako neprijatno svi smo ga kao manji iskusili ali iz kojeg izrasta naša kreativnost. A danas je sve brza stimulacija, djeci su dostupni ekrani od kako se rode i nastojimo da ih zabavljamo konstantno samo da im ne bude dosadno“, kazala je Pejković.

Ističe da su djeca danas odrastaju u stimulisanom okruženju u kojem su izložena ogromnoj količini informacija, dok još nemaju mehanizme da ih obrade, zbog čega je njihov mozak u velikoj mjeri pod uticajem sadržaja sa ekrana.

„Kada mi damo malom djetetu od dvije ili tri godine ekran da bi ono jelo, smirilo mi ga zapravo učimo da se njegov nervni sistem reguliše uz ekran i onda primjetimo neke neurofiziološke promjene u mozgu koje su slične zavisnosti od narkotika. Njihov mozak se mijenja tako što dobija veliku dozu dopamina, e pa posle kad vi njemu taj ekran uzmete onda nastupa apsetnacijalna kriza“, dodala je psihološkinja.

Smatra i da vrijeme koje djeca provode pred ekranom treba ograničiti, ali i usmjeriti ih na aktivnosti koje su prilagođene njihovom uzrastu i prirodnom razvoju.

„Kod mnoge djece uopšte ne mislim da postoji problem imaginacije, inteligencije, kreativnosti već smatram da njihov mozak funkcioniše na jedan kompletno drugačiji način i moramo mi da naučimo da to ispravimo“, ocijenila je ona.

U vremenu savremene tehnologije, Pejaković je kazala da odgovornost snose svi društvo, roditelji ali i sistem, te da je važno da odrasli najprije preispitaju sopstvene navike i primjer koji daju djeci.

„Kao roditelji prvo bi trebali da se informišemo. Kao roditelji ne bi trebali da budemo preplavljeni krivicom. Hajde prvo da vidmo kako se mi ponašamo i kakav smo mi kao roditelji primjer djetetu. Hajde malo sebe da ograničimo da malo mi radimo na svojoj pažnji, toleranciji pa tek onda da učimo djecu“, apeluje sagovornica ADRIA TV.

Poručuje da su roditelji prvi i najvažniji model ponašanja koji djeca slijede, zbog čega je ključno da im posvete više kvalitetno ispunjenog vremena i pažnje, naglašavajući da tehnologija nije oružje već alat ukoliko se koristi odgovorno i uz jasne granice.