Piše: Mr Dejan Abazović
Razloge ove briselske operacije treba tražiti u unutarpolitičkom kalendaru Crne Gore. Redovni parlamentarni izbori najvjerovatnije će biti održani sredinom naredne godine. Aktuelna parlamentarna većina i Vlada na te izbore treba da izađu sa ozbiljnim rezultatom – snažnim zamahom socio-ekonomskih reformi tj. uspješnom implementacijom Euromodela, koji u značajnoj mjeri predviđa podizanje zarada i opšteg životnog standarda građana. Ako bi se uz taj ekonomski iskorak u isto vrijeme dogodio i istorijski uspjeh u vidu potpisivanja Ugovora o pristupanju Evropskoj uniji, to bi aktuelnoj vlasti dalo snažan vjetar u leđa i praktično zacementiralo političku pobjedu na izborima.
Odlaganjem potpisivanja ugovora i izbacivanjem jasnih rokova sprječava se da se taj uspjeh ostvari i prije održavanja izbora, čime se direktno otvara prostor za politički oporavak bivšeg režima. Reakcija DPS-a na izjavu premijera Andreja Plenkovića, koji je požurio da optuži Vladu za usporavanje evropskog puta, jasno pokazuje da je riječ o zajedničkom političkom interesu. Time se Hrvatska miješa u unutrašnje političke prilike u Crnoj Gori, na način da indirektno utiče na izborni rezultat i pomaže povratak opozicije na vlast.
Pored unutrašnjeg i geopolitičkog aspekta, nemoguće je zanemariti ni regionalnu dimenziju ovog pitanja. Državama u našem okruženju ali i drugim regionalnim akterima, politički u potpunosti odgovara koncept da čitav Zapadni Balkan jedinstveno, u “paketu”, pristupi EU. Uspjeh Crne Gore kao apsolutnog predvodnika i prve naredne članice EU, predstavlja “negativan” odraz u ogledalu njihove režimske politike. Usporavanje Podgorice na samom cilju ide direktno u prilog onim regionalnim interesima koji priželjkuju da Crna Gora ostane zarobljena u regionalnom prosjeku i sačeka ostale države Zapadnog Balkana, čime se dodatno stvara prostor za djelovanje vanjskih faktora kojima ne odgovara stabilnost i evropska perspektiva ovog prostora.
Crna Gora u ovoj situaciji ne smije posustati. Njen stav ne treba da bude nepromišljen, već dosledan, odmjeren i dostojan samopoštovanja nacije i države. Bez odlaganja, moramo pokazati iskreno i intenzivno zalaganje za rješavanje svih otvorenih pitanja sa Hrvatskom koja se tiču vladavine prava, prošlosti i civilizacijskih tekovina. Po pitanju razgraničenja i kopnene granice, stav mora ostati dosledan i dostojan suverene države – obavezujuća međunarodna arbitraža.
Da bi se aktielna pozicija odbranila, Crna Gora mora bez odlaganja pokrenuti sveobuhvatnu diplomatsku akciju. Realizacija ovih diplomatskih aktivnosti mora biti precizno isplanirana, strateški definisana i pravovremeno pokrenuta prema svim državama članicama EU i samoj briselskoj administraciji. Podgorica mora detaljno predstaviti svoju poziciju i napore koje ulaže u rješavanje otvorenih pitanja sa Zagrebom, ali i jasno ukazati na uzroke i posljedice hrvatske inicijative na unutrašnju političku stabilnost Crne Gore, kao i na štetne efekte po dešavanja u regionu i šire geopolitičke prilike.
Na kraju, u celom ovom procesu od presudne je važnosti sinhronizovati aktivnosti i pažljivo ispratiti aktivnosti i djelovanje Ministarstva vanjskih poslova, kao i cjelokupnog diplomatsko-državnog aparata. Potrebno je osigurati potpunu posvećenost i odgovornost svih donosilaca odluka kako bi se spriječilo da bilo kakvi unutrašnji opstruktivni djelovi ili pojedinci unutar same vlasti, radi usko stranačkih ili ličnih kalkulacija, oslabe pregovaračku poziciju i državne i naciomalne interese Crne Gore.
„Suverenitet države je neodvojiv od demokratije. Niti jedna vlast nije legitimna ako ne izvire iz neposredne i slobodne volje nacije, i niti jedna strana sila nema pravo da diktira ko će vladati suverenim narodom.“ – Šarl de Gol.
