Prema podacima MONSTAT-a, u Crnoj Gori je 20,9 odsto stanovništva u riziku od siromaštva. Taj rizik pogađa i 26,2 odsto djece mlađe od 18 godina, dok je rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti obuhvaćeno 35 odsto djece.

Posebno su ugroženi samohrani roditelji i porodice sa troje i više djece.

Kako izgleda svakodnevica jedne takve porodice, novinaru TVCG Filipu Iniću ispričala je Ema Mujezinović, samohrana majka troje djece.

„Zaista smatram da nijesam jedina u Crnoj Gori, među samohranim roditeljima i roditeljima uopšte, koja već na polovini mjeseca ima prazan žiro-račun. Ostatak mjeseca, do sljedećeg prvog, bukvalno preživljavamo“, kazala je Mujezinović.

„Djeca moraju imati obrok, ja mogu i da ne jedem“

Mujezinović navodi da njena mjesečna primanja iznose 510 eura, dok su osnovni troškovi četvoročlane porodice znatno veći.
„Ja imam primanja 510 eura mjesečno, a svakog mjeseca potrebno je izdvojiti između 1.000 i 1.500 eura, i to za najosnovnije troškove porodice“, ispričala je ona.

Kaže da povremeno dobija pomoć porodice, ali da joj nije lako da govori o finansijskim problemima.

„Meni je sada žiro-račun bukvalno na nuli. Ostatak mjeseca moraću dobro da se stegnem, i ja i djeca, pogotovo ja, jer kao majka uvijek gledam da moja djeca svaki dan imaju obrok. Ja mogu i da ne jedem ili nešto usput da gricnem, da se održim na vodi, što bi se reklo“, kazala je Mujezinović.

Objašnjava da zbog nedostatka novca mora da pronalazi alternativna rješenja čak i za osnovna sredstva za higijenu.

„Već od polovine mjeseca perem veš, pa i bebin, deterdžentom za suđe, jer mi svake nedjelje treba jedna kesa praška. Neke stvari jednostavno ne mogu da nastavim da kupujem do kraja mjeseca, pa tražim alternativu. Bitno mi je da su djeca čista i uredna“, navela je.

„Ne želim da djeca osjećaju težinu života“

Iako se svakodnevno suočava sa finansijskim problemima, Mujezinović nastoji da njena djeca ne osjete teret teške materijalne situacije.

Kaže da se trudi da njihovo odrastanje bude ispunjeno igrom, učenjem i radošću, umjesto brigom o novcu.

„Ja kao roditelj i majka ne prenosim na njih težinu života. Svakodnevno se fokusiramo na neke druge stvari, na sreću, radost, igru i učenje. Mislim da oni do određene granice nijesu ni svjesni koliko je zapravo situacija teška“, rekla je Mujezinović.

„Socijalnu politiku treba urediti, povećati dječje dodatke i naknade“

Govoreći o mogućim rješenjima, Mujezinović smatra da je neophodno unaprijediti socijalnu politiku i povećati podršku porodicama sa djecom.

„Ljudi obično kažu da je sistem loš, a ja kažem da nije, samo je neuređen. Zaista smatram da je nužno povećati dječje dodatke, porodiljske naknade, dodatke za tuđu njegu i penzije“, poručila je.

Naglasila je da su porodice sa maloljetnom djecom, a posebno samohrani roditelji, među najranjivijim kategorijama stanovništva.

„Naša država treba da teži očuvanju mladosti. Ko će nas sjutra naslijediti, ko će živjeti u našoj državi ako ne naša djeca? I država i mi roditelji treba da im omogućimo bezbrižno odrastanje i bolje uslove“, istakla je.

Mujezinović je izrazila i nezadovoljstvo stanjem socijalne zaštite, uprkos napretku Crne Gore u evropskim integracijama.

„Jako mi je žao što je Crna Gora zatvorila poglavlje 19, koje se odnosi na socijalnu politiku, jer smatram da naši socijalni zakoni nijesu dovoljno uređeni“, kazala je.

Navela je da je ranije živjela u jednoj od država članica Evropske unije, gdje je, kako kaže, tokom trudnoće dobijala dodatnu novčanu podršku, dok su roditeljima dostupni i drugi oblici pomoći.

„Cijene rastu, a materijalna davanja za roditelje ostaju ista“

Mujezinović je upozorila i na rast troškova stanovanja, hrane i higijene, koji dodatno opterećuju porodice sa djecom.

„Porasle su plate, ali su porasle i cijene rentiranja, hrane, higijene, svega. Naša primanja, odnosno materijalna davanja za roditelje, poput dječjih dodataka, nijesu se povećala“, rekla je.

Ističe da je pomoć porodicama potrebna u različitim oblicima, od hrane i garderobe do podrške u plaćanju kirije.

Iako je i sama u teškoj finansijskoj situaciji, kaže da nastoji da pomogne drugima kad god je u mogućnosti.

„Ja nijesam osoba koja traži pomoć, ali mi smo kao narod humanisti. Garderobu koju moja djeca prerastu poklonim ili proslijedim dalje. Ako može da se uplati neki euro za liječenje drugog djeteta, odlično, neka ide u tu svrhu“, kazala je Mujezinović.

Poručuje da solidarnost među građanima mnogo znači, ali da je porodicama sa djecom potrebna i snažnija institucionalna podrška kako bi mogle da obezbijede dostojanstvene uslove za život.