“Vasilisa je bila velika umjetnica i slikarka sa zanimljivom životnom pričom, koja će sigurno biti inspiracija u narednim vremenima i drugim umjetnicima. Želim da istaknem i zahvalnost njenim prijateljima, poput Antonine Bojanić, Tatjane Raičević i svih drugih, koji su u posljednjim danima brinuli o njoj. Takođe, izražavam zahvalnost i Centru za socijalni rad u Nikšiću, koji je, prema informacijama koje imam, na zaista lijep i dostojanstven način vodio računa o Vasilisi u posljednjim godinama njenog života”, rekao je Kovačević.

Rekao je da je imao čast da je upozna i da sa njom razgovara, te da u tim njenim starim danima prepoznam svu njenu veličinu.

“Divio sam joj se, jer se čak i tada, iako ne u njenom punom izdanju i najvećoj mladosti, u njenom oku i pogledu jasno vidjela ona iskra i sjaj vječnosti — iskra koju svako čeljade nosi, ali koju nije lako uočiti, dok je kod Vasilise to ipak bilo očigledno. Želim da ta iskra nastavi da sija, i u ime Opštine Nikšić obećavam da ćemo se potruditi da njeno ime i djelo trajno sačuvamo od zaborava. U ime njenog grada, zahvaljujem svima na svakoj iskrenoj i časnoj suzi koju su za njom pustili ovih dana”, poručio je Kovačević.

Na komemoraciji su govorili i prijateljica porodice Radojević Antonina Bojanić, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić i akademski umjetnik Nikica Raičević.












