Advokat Radosavljević je od Apelacionog suda zatražio da žalbu tužilaca odbaci kao neosnovanu i potvrdi oslobađajuću presudu koju je, 12. jula 2024. godine, donio sudija Višeg suda u Podgorici Zoran Radović.
Isto su danas, u nastavku dvodnevne sjednice tročlanog vijeća Apelacionog suda Crne Gore, zatražili i ostali branioci okrivljenih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.
S druge strane, tužilac Vrhovnog državnog tužilaštva Armin Selmanović, predložio je vijeću, kojim predsjedava sutkinja Vesna Moštokol, da uvaži žalbu njegovih kolega iz SDT-a, održi pretres i sve ranije optužene proglasi krivim.
“Odluka će biti donijeta u zakonskom roku”, kazala je danas Moštrokol, nakon što je vijeće predstavilo žalbu SDT-a i odgovore branilaca na taj dokument.
Ta odluka bi, rečeno je juče portalu Adria, trebalo da bude donijeta u roku od 30 dana.
Odlukom sudije Radovića, krivice su, osim Milana Kneževića, oslobođeni i ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, zatim, aktuelni predsjednik državnog parlamenta Andrija Mandić, njegov vozač Mihailo Čađenović i penzionisani general srpske Žandarmerije Bratislav Dikić.
Oslobađajuća presuda donijeta je i za sedam srpskih državljana – Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića.
Ocjenjujući postupak protiv njegovog klijenta Milana Kneževića i Andrije Mandića političkim i montiranim, advokat Radosavljević smatra da će taj, kako ga je nazvao, besmislen proces ostaviti trajne posljedice, ne samo na okrivljene i, u međuvremenu, prvostepeno oslobođene, “već i na širu zajednicu i samo pravosuđe“.
“Ono što je nesporno je da ovaj krivični postupak traje već skoro devet godina. Kako je razlog da se postupak pokrene protiv mog klijenta i Mandića isključivo političke prirode, samim tim su posljedice samog vođenja ovog postupka političke, što u osnovi SDT diskredituje kao organ koji po zakonu ima svoja prava i obaveze. Izlazeći iz određenih pravnih okvira, stavljajući se u službu određene političke grupacije, kompromitovali su važnu instituciju države Crne Gore“, naveo je Radosavljević u odgovoru na žalbu.
“Katnić i Čađenović zastupali optužnicu, sada im se sudi zbog optužbe da su štitili kriminalce”
On je podsjetio da je optužnicu 2017. godine pisao tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić koji ju je, potom, sa kolegom Sašom Čađenovićem zastupao na oko 170 glavnih pretresa.
Ni Katnić, ni Čađenović se, naveo je Kneževićev branilac, više ne bave tužilačkim poslom.
“Uhapšeni su pod sumnjom da su izvršili teška krivična djela. Katnić se i dalje nalazi u pritvoru“, rekao je Radosavljević.
Protiv Katnića i Čađenovića se u Višem sudu u Podgorici vodi postupak zbog optužbe da su dio kriminalne grupe bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića koja je, tvrde u SDT-u, sarađivala i od krivičnog gonjenja štitila kriminalni kavački klan odbjeglog Radoja Zvicera.
Upravo dok je advokat Radosavljević u sudnici Apelacionog suda danas obrazlagao odgovor na žalbu tužilaštva, dva sprata niže, u istoj zgradi, održavalo se suđenje Katniću, Čađenoviću i Lazoviću.
“Dakle, isti onaj čovjek koji je bio tvorac optužnog akta i koji je nesumnjivo najviše, zajedno sa Sašom Čađenovićem, znao o motivima za pokretanje ovog postupka, sada je zbog krivičnih djela koje se odnose na njegovo postupanje kao glavnog specijalnog tužioca u pritvoru i sudi mu se pred Višim sudom u Podgorici“, naveo je Radosavljević.
Tu činjenicu, smatra on, “trenutno postupajući tužioci apsolutno ignorišu“.
“Sadašnji tužioci štite lik i djelo Katnića”
“Sa druge strane, postupanje tužilaca, nakon što Katnić više nije bio aktivan, bio je isključivo u cilju odbrane lika i djela tog istog tužioca. Može se reći i da je ova izjavljena žalba posveta Katniću jer čitamo iste argumente koje smo slušali godinama i koji nijesu mogli da prođu brižljivu sudsku ocjenu da bi im se dao značaj utvrđenih činjenica kojima bi se potvrdili navodi optužbe“, ocijenio je advokat Radosavljević u odgovoru na žalbu tužioca Vučinića i Milića.
Tužioci su, kazao je on, njegovom branjeniku Milanu Kneževiću posvetili “čitavih pet od ukupno 30 stranica na koliko je napisana žalba“.
“Iako je ovaj postupak ekstremno komplikovan zbog obimnosti dokazne građe, može se zaključiti da postoji svega nekoliko dokaza na koje SDT ukazuje da su važni i koje neuspješno brani. To su svjedok saradnik (Saša Sinđelić, prim. a), lice koje je na izdržavanju dugogodišnje zatvorske kazne zbog ubistva, svjedok Mirko Velimirović, koji se teško može nazvati svjedokom, vještaci Predrag Boljević i Marko Lakić koji su, svaki na svoj način, imali problematičnu ulogu u ovom postupku jer su bili nesposobni da odgovore na važna pitanja zbog kojih su i angažovani“, smatra Radosavljević.
Komentarišući navodne argumente tužilaštva za krivična djela koje Kneževiću stavlja na teret, advokat Radosavljević je kazao da su oni “neosnovani, neživotni i nelogični, a u jednom dijelu i apsolutno neistiniti i zlonamjerno predstavljeni kao utvrđene činjenice“.
Lider DNP-a išao u Moskvu i prije 2016.
“Nije sporno da je moj klijent tokom 2016. godine više puta bio u Moskvi, ali ne da bi imao sastanke radi realizacije kriminalnog plana, već isključivo u cilju obavljanja poslova predsjednika političke partije koja je jedan od konstituenata DF-a. Ne postoji nijedan dokaz, niti indicija da je mog branjenik imao bilo kakav kontakt sa takozvanim Edijem ili nekim drugim licem koje je povezano sa njim“, kazao je Radosavljević.
Ni svjedok saradnik, istakao je on, nije identifikovao lica koja su navodno lideri opozicije i koji su imali kontakt sa takozvanim Edijem.
“Njegova mašta nije mogla da dođe to tog nivoa, za razliku od tužilačkog tandema“, rekao je Radosavljević.
Tužioci, nastavio je on, navode da su Kneževićeve posjete Moskvi bile poluzvanične i nezvanične.
“Zaista nije jasno što su htjeli da kažu. Šta su to poluzvanične posjete. Za nezvanične još mogu da razumijem. Ali, ni jedno, ni drugo ne odgovara istini. O svakoj posjeti je javnost obaviještena, u mjeri koliko je to bilo potrebno“, rekao je Radosavljević.
Negirao je navode tužilaštva da Knežević prije 2016. godine nije putovao u Moskvu.
“To što nije putovao na relaciji Podgorica-Moskva znači da je avionski let bio sa takozvanim presedanjem… Činjenica je da Knežević imao posjete Moskvi i ranije, što tužilaštvo očigledno zanemaruje jer im se to ne uklapa u ovu izmišljenu priču“, rekao je Radosavljević.
Ocijenio je apsolutno neprimjerenim “povezivanje događaja iz 2016. sa događajima iz 2015. godine“.
“Tada su održani protesti opozicije. Tužilac navodi neke kriminalne, protivpravne radnje, ali zaboravlja da navede da je zbog toga vođen i krivični postupak protiv pojedinih osoba, koji je završen oslobođanjem okrivljenih“, kazao je Radosavljević.
Sporni telefonski brojevi, vještačenje…
On se osvrnuo i na, kako tužilaštvo tvrdi, Kneževićevu komunikaciju sa pripadnicima kriminalne organizacije u inostranstvu putem telefonskih brojeva koji se završavaju sa 552 i 234.
“Moj branjenik nije koristio bilo koji telefonski aparat u kojem se nalazio telefonski broj koji se završava na 552 ili 234. On je u periodu kritičnih događaja posjedovao dva telefonska aparata sa dva telefonska broja i to je sve. Svi pokušaju da se njemu na silu nametne da je koristio i taj broj koji se završavan 552 i 234 su ostali neuspješni“, tvrdi Radosavljević.
Ni vještak Boljević, kazao je on, “nije imao smjelosti da tvrdi da je Knežević koristio ove telefone ili telefon“.
“Pored onih izmišljenih stilskih figura i gradacija, ipak je dozvolio da postoji NN lice. Ali, pored toga, on je područje signala gdje je locirano korišćenje ovih brojeva opredijelio na dva kvadratna kilometra. To je 200 hektara, odnosno 2.000.000 kvadrata. Površina na kojoj bi hipotetički bilo moguće da stanu svi stanovnici Crne Gore“, naveo je Radosavljević.
“Politički govori, a ne uputstva za kriminalno djelovanje“
On je tragikomičnom nazvao argumentaciju tužilaca za dio inkriminacije koja se odnosi na govore Kneževića na političkim skupovima, navodeći da „oni svakoj izgovorenoj rečenici daju krivično pravni značaj, bez ikakvog realnog smisla“.
“Moj branjenik je političar. Političari između ostalog, posebno u fazi izbora, drže političke govore. On je političke govore i držao. Oni su imali motivacioni karakter, odnosno ovim govorima je želio da animira birače da izađu na izbore i glasaju za njihovu političku grupaciju. On je to u nadahnutom tonu i činio. Možda zato što je književnik za razliku od tužioca, pa mu je blisko izražavanje u metaforama i citatima drugih velikih govornika“, rekao je Radosavljević.
Knežević je, nastavio je on, “to svoje pravo i koristio“.
“S druge strane, da li usljed toga što nijesu mnogo čitali knjige ili su jednostavno imali samo lošu namjeru, tužioci se usuđuju da političkom govoru koji je dat u političke svrhe, daju skriveno značenje koje je u suštini uputstvo za kriminalno delovanje. Ali, biće da niko od prisutnih na mitingu nije razumio to na taj način, osim tadašnje i sadašnje ekipe iz SDT-a“, rekao je Radosavljević.
Od Šaviva, preko Asada i Skota do Šegrta
Ništa manje, naveo je on, “nije besmislena teza tužilaca da je Knežević angažovao ljude za izradu planova evakuacije i ekstrakcije“.
“Oni jednostavno navode jedan „lanac“ u kojem moj branjenik anagažuje Arona Šaviva, Aron Šaviv Jozefa Asada, Jozef Asad pokušava da angažuje firmu Brajana Skota, što navodno sve potvrđuju i svjedoci Ticijano Masu i Budimir Šegrt, a sve u cilju da se izrade planovi evakuacije i ekstrakcije za pripadnike DF-a. Problem je u tome što suštinski dio ove priče, na kojoj potencira tužilac, baziran na neistini. To se može lako provjeriti ako se pročitaju spisi predmeta“, kazao je Radosavljević.
Pokušaj angažovanja firme “Patriot Defence Group“ od Jozefa Asada, tvrdi on, nema nikakve veza se Kneževićem i DF-om.
“Već isključivo sa Aronom Šavivom i njegovim saradnicima. Međutim, tužioci, veoma neuspješno, ali uz znatan napor, žele da dokažu da se taj navodni dogovor za evakuaciju i ekstrakciju odnosio na DF, jednostavno ne odgovara istini“, naglasio je Radosavljević.
Specijalno tužilaštvo je, naveo je on, upućivalo više zamolnica Ministarstvu pravde USA.
“Oni su u tim zamolnicama iznosili neistine i svjesno obmanjivali državne organe USA, samo da bi dobili neke informacije. Tako su zatražili i informacije od Brajana Skota izvršnog direktora PDG. Tada je sačinjen jedan dokument, koji su pisala dva agenta FBI i koji nosi oznaku FD 302… U tom dokumentu se može zaključiti da je Brajan Skot imao ponudu da pruža bezbjednosne usluge za Arona Šaviva, a ne za DF“, pojasnio je Radosavljević.
Međutim, naveo je on, SDT i sud su u prvom prvostepenom postupku “pokušali da ovom dokumentu daju dokaznu snagu iako je on samo bilješka, koja u Americi služi tužiocima kao vid podsjetnika ako se pokrene krivični postupak“.
“Da stvar bude apsurdnija, mi smo, u svojstvu svjedoka, saslušali Brajana Skota na glavnom pretresu. On je u bitnom negirao djelove koji su navedeni u obrascu FD 302, a naveo je, primjera radi, da ti agenti FBI nijesu znali gdje se geografski nalazi Crna Gora. U svakom slučaju, odbio je mogućnost da je imao ponudu angažovanja za DF“, ukazao je Radosavljević.
Kao svjedoke su, rekao je on, saslušali i Ticijana Masua i Branimira Šegrta.
“Ali, njihovi iskazi su bili u koliziji sa iskazom Brajana Skota i međusobno njih dvojice. Tužioci zaboravljaju ili iz nekog drugog razloga ne navode da je Branimir Šegrt izjavio da je tu, tako važnu informaciju u vezi sa angažovanjem PDG prenio Dušku Markoviću, koji je kasnije javno izjavio da to nije tačno…“, rekao je Radosavljević.
“Asad nije podlegao pritisku Katnića, Čađenovića i Pažina“
Tužioci, ukazao je on, navode da je čitav taj angažman utvrđen, između ostalog, i na osnovu izjave Jozefa Asada date pred američkim državnim organima.
„Neće biti. Jozef Asad je dao izjavu upravo agentima FBI da bio oni sačinili još jedan FD 302. Ali, za razliku od Brajana Skota, on nije želio da da izjavu jer se pozvao na V amandman Ustava USA, samim tim njegova izjava, pa makar ona bila kroz obrazac FD 302 ne sadrži ništa od značaja za čitav slučaj“, rekao je Radosavljević.
Podnosioci žalbe, naveo je on, morali bi da znaju da se u SDT-u vodi krivični postupak protiv Katnića, Čađenovića i bivšeg ministra pravde Zorana Pažina.
„Oni su upravo u odnosu na pomenutog Jozefa Asada preduzimali radnje, preko njegovog advokata Tobija Kedmana i vršili nedozvoljeni pritisak da lažno svjedoči protiv lidera DF- a, koje nikada nije ni upoznao. Na sreću, Jozef Asad nije podlegao ovom pritisku da lažno optuži ljude koje ne poznaje“, ukazao je advokat Radosavljević.
Jovanović: Svjedok komunicirao sa šefom SPO
Na većinu navoda Radosavljevića danas se osvrnuo i njegov kolega, advokat Miroje Jovanović, branilac Andrije Mandića i Mihaila Čađenovića.
On je Apelacionom sudu Crne Gore dostavio odgovor na žalbu, ispisan na 300 strana,
“Postupak je pokrenut tri dana prije održavanja parlamentarnih izbora 2016. godine”, naveo je Jovanović, detaljno obrazloživši sudu zbog čega je ubijeđen da su odbijanje žalbe SDT-a i potvrđivanje oslobađajuće presude jedine ispravne odluke.
Ocjenjujući nekredibilnim svjedoke Mirka Velimirovića i Sašu Sinđelića, Jovanović je odgovorom na žalbu obuhvatio i, tvrdi, komunikaciju Velimirovića sa tadašnjim šefom Specijalnog policijskog odjeljenja Draganom Radonjićem.
“Tužilaštvo je potpuno zanemarilo iskaz Sinđelića koji je tvrdio da ni ne zna ko čini DF i ko je tadašnja opozicija u Crnoj Gori i da je sve to naknadno saznao iz medija”, rekao je, pored ostalog, Jovanović, optuživši tužilaštvo za selektivan pristup dokazima.
R.G.
