Tamara je sa sestrom i djecom krenula na more, u Bar.
“Zaista sam zahvalna ovim ljudima, mali je procenat onih koji bi ovako postupili. U ruksaku su nam bila sva dokumenta i novac za ljetovanje. Da nam ga nisu vratili mogli smo samo da se odmah vratimo za Beograd i da budemo srećni što imamo povratne karte”, kazala je Tamara nakon što je dobila nazad ruksak.
Goran i Mićo bili su jutros u Etno selu “Izlazak” u Pivi, gdje je bila i Tamara.
“Krenuli su da idu, ušli u automobil, a mi smo komentarisali da im je gepek od auta ostao otvoren. Ispostavilo se da je dijete zaboravilo da zatvori gepek i da im je ruksak ispao dok su vozili. Krenuli smo put Brezana oko pola sata poslije njih i na putu smo vidjeli ruksak. U njemu su bila sva dokumenta, prilična suma novca i telefon koji je bio ugašen. Kada smo stigli u Brezna, stavili smo telefon na punjač i on je pozvonio. a sa druge strane je bila Tamara”, pričaju Goran i Mićo.
Objasnili su Tamari gdje se nalaze i rekli joj da može da dođe po svoj ruksak. Tamara nije krila oduševljenje, a Mićo i Goran skromno dodaju da bi to svako uradio.
Mještani Gornjih Brezana se, podsjetimo, već mjesecima bore da zaustave gradnju 400kV trafo stanice i međunarodnog energetskog čvorišta u svom selu jer bi to značilo kraj života u ovom kraju. Ovi planovi države i državnog energetskog preduzeća CGES su više od deceniju skrivani od njih a CGES je u projektnoj dokumentaciji na osnovu koje je dobio kredit od 28 miliona za ovaj projekat od Evropske banke za obnovu i razvoj EBRD naveo da u krugu od 2km nema nijedna kuća, iako ih ima preko 150.
Iako su se obraćali svim institucijama, Opštini Plužine, Vladi, ministrima, predsjednicima države i Skupštine, i tražili izmještanje ovog velikog međunarodnog energetskog objekta, i dalje u Crnoj Gori niko “ne vidi” cijelo selo i nekoliko stotina ljudi.
“Pomozi i Bog će ti pomoći. Odlučni smo da odbranimo svoje živote i budućnost, i uvjereni smo da ćemo i mi naići na čestite ljude u Crnoj Gori i van nje, koji će nam pomoći da spasimo naše selo od uništenja”, kažu Goran i Mićo.
