Kao i ranijih godina, skup je bio prilika za susrete rođaka, podsjećanje na pretke i prenošenje poruka mladima da se korijeni ne smiju zaboraviti.

Poseban pečat ovogodišnjem okupljanju dalo je prisustvo odiva, koje su se po prvi put pridružile skupu.

Prisutne je ispred Organizacionog odbora pozdravio Predrag Jovanov Goranović, koji je podsjetio na istorijat porodice Goranović.

Posebnu zahvalnost uputio je odivama koje su prvi put prisustvovale skupu, istakavši da ne dolaze kao gošće, nego kao domaće i svoje.

“Ove godine kao i svih prethodnih imamo priliku da se prisjećamo naših zajedničkih uspomena, da podijelimo radosti, ali i da se osvrnemo na izazove koje smo prevazišli. Porodica Goranović nije samo skup pojedinaca, već zajednica koja se temelji na ljubavi, poštovanju i razumijevanju. Svako od nas nosi svoj dio priče, a te priče zajedno čine tapiseriju našeg porodičnog nasleđa. Ponekad se možda i ne slažemo, ali upravo te razlike nas obogaćuju i čine jačima”, kazao je Predrag, dodajući da skupovi nijesu samo proslavljanje prošlosti, već i budućnosti.

“Naša djeca su nova svijetla koja ćemo gajiti  i voditi i važno je da im prenesemo naše vrijednosti i tradiciju. U svijetu koji se brzo mijenja, porodica ostaje stijena na koju se možemo osloniti”, poručio je on.

Nakon pozdravnog govora, druženje je nastavljeno uz muziku i  trpezu, a skup nije mogao da prođe bez zvuka gusala. Bratsko okupljanje uz strune gusala ”zakitio” je Slavko Stojanov Goranović.

Prvi susret bratstva porodice Goranović organizovan je 1991. godine u mjestu Gornje Čarađe, zatim u Krscu i Javljenju, Nikšiću i Zaljutnici.

Skupovi su potom održani na mjestima gdje su vremenom raseljeni pa su domaćini bili Lebane, Sijarinska Banja, Zlatibor, Beograd, Novi Sada i Republika Srpska.