Iz nevladinog sektora poručuju da, iako postoje zakoni koji promovišu rodnu ravnopravnost, položaj žena u Crnoj Gori i dalje nije u potpunosti jednak u praksi, te da su potrebne konkretnije mjere kako bi se to promijenilo.

Iz Građanske alijanse ukazuju da se žene u politici i dalje suočavaju sa patrijarhalnim stavovima i rodnim stereotipima, koji sve češće dobijaju novu formu kroz digitalno nasilje i mizogini diskurs usmjeren prema političarkama, što predstavlja rastuću barijeru, posebno za mlađe žene, koje razmatraju ulazak u politiku.

“Rodna ravnopravnost ne mjeri se samo brojem žena u politici, već njihovim stvarnim uticajem, mogućnošću napredovanja i bezbjednošću u javnom prostoru. Učešće u političkom životu predstavlja fundamentalno demokratsko pravo učešća u javnom životu, zbog čega nijedna žena ne bi smjela biti obeshrabrena da se politički angažuje zbog stereotipa, digitalnog nasilja ili izostanka institucionalne zaštite”, navela je Danijela Darmanović iz Građanske alijanse

I u Centru za građansko obrazovanje ukazuju da su žene u Crnoj Gori i dalje izložene sistemskoj diskriminaciji, ograničenom učešću u procesima odlučivanja, ekonomskim barijerama i rodnom jazu na tržištu rada.

Podsjećaju da je, prema MONSTAT-ovom istraživanju, jedna od pet žena u Crnoj Gori tokom života doživjela nasilje od strane partnera, dok značajan broj žena prijavljuje i druge oblike rodno zasnovanog nasilja, uključujući nasilje u porodici i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu.

Poseban problem je, ističu, rastući broj slučajeva femicida, kao najekstremnijeg oblika rodno zasnovanog nasilja nad ženama, a, prema podacima Centra za ženska prava, u posljednjih osam godina u Crnoj Gori počinjena su 22 takva ubistva.

Protest i Osmomartovski marš

Prethodnih dana najavljene su i različite aktivnosti povodom Dana žena.

U Centru za ženska prava ukazuju da se žene u Crnoj Gori suočavaju sa nasiljem, političkom i ekonomskom nejednakošću, institucionalnom neefikasnošću i sistemskom diskriminacijom.

To, kažu, nisu pojedinačni propusti, već posljedice sistema koji ne radi u korist žena, pa time ni u korist društva.

Zato će, pod sloganom „Ne slavimo, borimo se“, i ove godine organizovati Osmomartovski marš – u 12 časova, na podgoričkom Trgu nezavisnosti.

Majke korisnice naknada za troje i više djece organizovaće mirni protest od 13 do 16 sati ispred Skupštine Crne Gore u Podgorici.

Predstavnica majki Željka Savković kazala je da će protest biti humanitarnog karaktera i da će ovo biti 8. mart za pamćenje.

“Podnijele smo zahtjev da nama iz radnog odnosa naknada bude uvećana na 480, a majkama sa biroa 336 eura, da nam se primanja usklađuju jednom godišnje i isplaćuju preko žiro računa. Od 2016. godine majke primaju 192 eura, a 326 eura one iz radnog odnosa”, podsjetila je Savković.

Kako je počelo?

Međunarodni dan žena proistekao je iz radničkog pokreta, a Ujedinjene nacije su ga priznale kao događaj koji se obilježava na godišnjem nivou.

Sjeme njegovog nastanka posijano je 1908. godine, kada je 15.000 žena prošetalo Njujorkom zahtijevajući kraće radno vrijeme, veću platu i pravo glasa.

Godinu dana kasnije, Socijalistička partija Amerike proglasila je prvi Nacionalni dan žena, piše BBC na srpskom.

Ideja da se ustanovi međunarodni praznik potekla je od Klare Cetkin, komunistkinje i borkinje za prava žena.

Ona je to predložila 1910. godine na Međunarodnoj konferenciji žena u Kopenhagenu.

Konferenciji je prisustvovalo 100 žena iz 17 zemalja svijeta i one su jednoglasno prihvatile predlog.

Na međunarodnom nivou, Dan žena prvi put je obilježen 1911. u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švajcarskoj.

Sve je ozvaničeno kad su 1975. ovaj dan počele da slave Ujedinjene nacije.

Prva parola koju su 1996. usvojile Ujedinjene nacije glasila je „Slavimo prošlost, planiramo budućnost”.