Iako u jutarnjem obraćanju nije direktno pominjao Ukrajinu, izostavljanje je trajalo kratko. Čim su otvorena pitanja, rat – i američka uloga u nalaženju rješenja – našli su se u prvom planu.

Taj fokus dodatno se pojačao u intervjuu za Bloomberg TV odmah nakon govora, u kojem je Rubio dao svoju najjasniju procjenu dosad o tome kako bi se ovaj iscrpljujući sukob mogao okončati.

Kazao je da ne očekuje da će se rat završiti onim što bi mnogi smatrali “tradicionalnim porazom” za bilo koju stranu, tvrdeći da Rusija vjerovatno neće ostvariti svoje prvobitne, široko postavljene ciljeve.

Umjesto toga, sugerisao je da se ambicije Moskve sada svode na konsolidaciju otprilike 20 posto Donjecke oblasti koju još uvijek ne kontroliše — cilj koji bi, kako je priznao, zahtijevao “teške” ustupke Kijeva, i taktički i politički.

Pronaći formulu prihvatljivu za Ukrajinu, a podnošljivu za Rusiju, rekao je, ostaje glavni izazov.

“Možda neće uspjeti”, upozorio je Rubio, ali je dodao da će SAD nastaviti da insistiraju na dogovoru.

Ukazao je na povremene znakove napretka posljednjih sedmica i istakao da će američki pregovarači Stiv Vitkofi Džared Kušner nastaviti razgovore u narednim danima.

Od tog trenutka, dan se nastavio kao niz intenzivnih diplomatskih aktivnosti.

Rubio se prvo sastao sa svojim kolegama iz G7, uključujući i ukrajinskog ministra vanjskih poslova. Razgovaralo se o širokom spektru tema — od sukoba koji destabilizuju Afriku i Bliski istok do rastućih bezbjednosnih pritisaka u Indo-Pacifiku i zapadnoj hemisferi.

Ipak, Ukrajina je ostala tema u pozadini kojoj se stalno vraćalo. Rubio je “ponovio opredijeljenost SAD-a stabilizaciji situacije u Venecueli i pronalaženju rješenja za okončanje rata Rusije i Ukrajine”, rekao je portparol Stejt Departmenta Tomi Pigot, dok su ministri obećali jaču G7 koordinaciju u suočavanju s globalnim prijetnjama.

Na marginama konferencije, Rubio je imao oko 40 minuta razgovora s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. U izjavi objavljenoj na Telegramu, Zelenski je rekao da je Rubija informisao o “situaciji na frontu, aktuelnim ruskim napadima i posljedicama napada na energetski sistem”.

Njih dvojica su detaljno razmotrili i diplomatski proces, uključujući i predstojeće trilateralne pregovore u Ženevi.

“Važno je da planirani pregovori u Ženevi budu produktivni, i zahvalan sam Sjedinjenim Državama na konstruktivnom pristupu”, poručio je Zelenski.

Konsultacije nisu bile ograničene samo na državnog sekretara. Zelenski se takođe sastao s Trampovim izaslanicima Vitkofom i Kušnerom, uoči sljedeće runde pregovora, razgovarajući o dešavanjima nakon njihovih prethodnih susreta u Abu Dabiju. Neki detalji, dodao je oprezno, još ne mogu biti objavljeni.

Zelenski ih je takođe informisao o svom razgovoru s Rubiom i izrazio zahvalnost za kontinuiranu američku podršku. Obje strane napustile su Minhen s osjećajem napretka.

Međutim, diplomatija koja se odvija iza zatvorenih vrata bila je samo jedan dio priče. Pozornica konferencije poslužila je i kao platforma za širu raspravu o budućnosti zapadnog saveza — i ulozi Amerike u njemu.

Ranije tokom dana, Rubio je u strateškim crtama opisao šta je u igri, prikazujući “slobodni svijet” kao trajan i sposoban za obnovu, a ne u padu.

Iskusni američki diplomata Daniel Frid, koji je imao ključnu ulogu u oblikovanju američke politike u Evropi nakon pada Sovjetskog Saveza, ocijenio je govor kao konstruktivan.

“Bio je to pozitivan govor o ‘slobodnom svijetu’, u kojem se naglašavaju vrijednosti ujedinjenog Zapada i poziva na reformu, a ne razgradnju njegovih ključnih institucija poput NATO-a”, rekao je Frid za RSE 14. februara, opisujući ga kao “prepoznatljivu varijantu američke velike strategije još od Perl Harbura”.

Frid je primijetio da je Rubio mogao direktnije imenovati protivnike poput Rusije i Kine i posvetiti više eksplicitne pažnje ruskom ratu protiv Ukrajine. Ipak, smatra da je ukupna poruka nagovijestila stabilniji kurs. Nakon perioda obilježenog oštrom retorikom i neizvjesnošću, ton u Minhenu bio je primjetno smirujući.

Taj osjećaj dvostranačkog kontinuiteta pojavio se ponovo kasnije u “Ukraine House” u Minhenu, tokom prijema koji je organizovao Atlantski savjet. kopredsjedavajući Senatske grupe za nadzor NATO-a, demokratkinja Džin Šahin iz Nju Hampšira i republikanac Tom Tilis iz Sjeverne Karoline, naglasili su da podrška NATO-u u Vašingtonu ostaje snažna.

Šahin je istakla da savez opstaje zato što služi ključnim američkim interesima. Tilis je to izrazio još direktnije:

“Naše su sudbine suštinski povezane i tako će biti zauvijek”, dodao je.

Za Aleksa Vonga, bivšeg glavnog zamjenika savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD‑a tokom Trampove administracije, sam Minhen nosio je simboličnu težinu. Samo okupljanje, rekao je, odražava trajni značaj transatlantskog saveza — dokaz da “slobodni svijet” nije samo slogan, već i dalje uživa političku podršku s obje strane Atlantika.

Rubio 15. februara putuje u Slovačku i Mađarsku — zemlje koje su geografski blizu ratu, ali politički mnogo ambivalentnije kada je riječ o suprotstavljanju Moskvi.

Za zapadne zvaničnike koji pomno prate situaciju, ta ruta predstavlja dio šire strategije: ojačati istočno krilo saveza, stabilizovati politički centar i držati Ukrajinu u središtu transatlantske agende — bilo da se to eksplicitno pomene ili ne.